“Kordunski trokut” u kojem je, pisali su mediji, u posljednjih nekoliko godina palo šest aviona i deset ubijenih žena u vrlo kratkom roku hit su teme u državi. Kolege novinari su se nakratko mogli pozabaviti drugim područjima osim politike pa su se nakon spomenutih tragedija raspisali i o misterioznim zračnim silama. Tako je Kordun prvi put nakon ratnih zbivanja i razaranja Hrvatske, stigao u prvi medijski plan. Međutim, autori tekstova izgleda da nisu savladali osnove geografije. Naime, sve su avionske nesreća strpali u takozvani “kordunski trokut” valjda ga želivši usporediti s poznatim “bermudskim”. Naime, četiri od šest aviona srušili su se na području Like i Gorskog kotara, a ne na Kordunu. Argument za ovu tvrdnju možemo naći u kazivanju pokojnog Vladike gornjokarlovačkog Simeona Zlokovića, čovjeka s tri fakulteta. On je u svojim studijama napisao i meni osobno rekao da se Gorski Kotar prostire do Plaškog, a da onda počinje Lika. Kako su se ultralaki mađarski avioni prije pet godina srušili na brdu Lisina kod Plitvičkih jezera a MIG-ovi HRZ-a u Latinu prije Plaškog znači da se radi o Lici, odnosno Gorskom kotaru. Pritom ne želim polemizirati s kolegama novinarima ali i zrakoplovnim stručnjacima koji su se uhvatili za tezu o “misteriju kordunskog trokuta” i struji vjetrova koji se rađaju u zaleđu Velebita. Cilj mi je samo razbiti tvrdnju o ukletom Kordunu na čijem je području pala tek “cessna” nesretnih Poljaka kod Budačke Rijeke.
Gotovo identična medijska briga vodi se oko stravičnih ubojstava žena diljem Hrvatske. O tim nemilim događajima i užasu u brojnim obiteljima ovih je dana raspravljao i uži kabinet Vlade. Očito da je društvo zakazalo u nekim segmentima, pa su ubojstva žena samo posljedica njegove nebrige. Kada sam se već dotaknuo te teme možemo se prisjetiti i nekih slučajeva na karlovačkom području. Prije točno 24 godina, davne 1986. godine, u tadašnjoj Zajednici općina Karlovac u samo u jednoj godini žene su lišile života osam muževa ili ljubavnika. Većina njih osuđena je na višegodišnje zatvorske kazne, ali bilo je i oslobođenih, jer su kazneno djelo počinile u nužnoj obrani kad su vlastiti život branile od nasilnika. Zanimljivo, na groblju Jamadol prvi je sahranjen muškarac – žrtva obiteljske tragedije. Prisjećam se i slunjskog slučaja u kojem je priležnica, na zahtjev pijanog muža, ubila istog pucanjem u usta. Mlada žena u Priseki na Kordunu obračunala se s nasilnikom u automobilu, a obiteljska žena u predgrađu Karlovca lopatom je zatukla nasilnog i polupijanog muža na gradilištu nove kuće. Još uvijek su mi je svježe i sjećanje na obiteljski obračuni na području Krnjaka. Supruga je imala ljubavnika, a muža se riješila zagonetnim ubojstvom, kojeg je ipak uspjela rasvijetliti policija.