Nekadašnji igrač HRK Karlovac a danas uspješan rukometaš RK Zagreb PPD, Stipe Mandalinić, PSG-u je zabio četiri teška komada. No, u finišu utakmice napravio je seriju gluposti koje su skupo koštale zagrebaše teškog poraza od osam golova razlike. Naravno, nije on kriv baš za svih osam, ali ako ja ikad imao priliku naučiti lekciju što je odgovornost sada ju je definitivno naučio. I tu više nema puno popuštanja i priča. Jednostavno Mandalinić se u tim stvarima hitno mora početi popravljati inače će karijera otići u pravcu u kojem nitko ne želi.
Veselin Vujović je trener kojeg nije lako pratiti. Često zna reći da će dok ga god igrači budu slušali i pratili biti tu, no dojam je da u subotu nije to dočekao i njegov, pomalo nevjerojatno, plačni glas govorio je više od svega. Vuja nekad zna i glumiti, da ne bude zabune, ali ovaj puta se osjetio jadan i sasuo veliku kritiku na Stipu Mandalinića.
– On i dalje misli i dalje da je rukomet samo šut. Ako u njemu nema rješenja, on počne raditi greške, a greške se skupo plaćaju protiv ovakvih protivnika.
ŽELIM VRATITI TRENERU
Aludirao je Vujović na utakmicu s Celjem u kojoj je Stipe imao 10/10 i brojne medijske pohvale – s razlogom.
– Mislim da nas je ta utakmica skupo koštala.
Možda, no i dalje ćemo vjerovati da su pohvale bile na mjestu. Vuja se morao osloniti isključivo u šuterskom smislu na Manadalinića, jer drugog klasičnog šutera bez Šebetića u sastavu nije imao. Možda je to bilo previše, jer realno Stipe se ove polusezone tek vratio i bio je to u svakom smislu prekrupan zalogaj za njega. No, naravno to ne opravdava nedisciplinu koju je iskazao u završnici i on je sam toga svjestan.
– Kriv sam, nema od čega bježati. Znam samo da sam želio najbolje, a tako nije ispalo.
Vujović je ljut žestoko, sigurno je bilo burno u svlačionici? – Jest, ljut je, nije bilo baš lijepo, ali to ej sve s razlogom. Znate kako, s time što pokazuje da mu nije svejedno, pokazuje da želi pomoći svima nama, posebno meni. Nakon svega mogao me komotno sjesti na klupu i zaboraviti, ne dati mi ni sekunde više. No, on nije odustao i ja samo želim to vratiti ubuduće. Nisam želio ništa loše.
Malo ste previše svoj, kaže trener da ne slušate previše, da se samo oslanjate na šut, da ste zaigrani, a da imate mogućnosti koje ne koristite ni 50 posto. – Vjerojatno je to tako. Ja znam zašto je trener najviše ljut.
Zašto? – Zato što od mene traži da se zaletim, da puknem, a ne da izmišljam situacije, da budem statičan. A ja se ne zaletim kako treba jer još nakon duge ozljede koljena imam problem, malo straha. I to ga opravdano nervira.
Ali zašto onda djelujete nesigurno, kao da vam viču “Stipe ne pucaj”, pa vi umjesto da u čistim situacijama puknete izmislite neko dodavanje mimo svih dogovora na treningu. – Kažem, nije šut problem. Možda je ipak problem u tome što sam imao dugu pauzu.
NISAM VIŠE MLAD
Kažu mladi ste… – Ma, nisam više mlad, to ne mogu prihvatiti. To nije stvar mladosti. To je stvar koju moram popravljati hitno.
Pa što ćemo onda? – Ta nesigurnost je sigurno problem. E sad, zašto? Mislim da je veliki problem što ne igram obranu, pa se svaka greška koju napravim u napadu vidi duplo i više. A tako i momčad gleda jer krvari da bismo se obranili. A grešaka ima, nekad manje, nekad više. Ja pokušavam od toga pobjeći, nadam se da ću uz Tončija naučiti igrati i tu obranu, to mi je stvarno velika želja, jer mislim da je to jako važno. Šut je tu najmanji problem. Da izgubio sam sigurnost zbog svega toga pomalo, ali ne predajem se.
Ni Vujović… – Znam da je ljut, vidio sam da mu je teško poslije utakmice, potpuno je u pravu i svjestan sam da te greške moram početi smanjivati. Pardon, ne raditi uopće… Trener često kaže na naše ako izgubimo loptu ‘ma, ljudi, ne smijete izgubiti loptu’, a mi smo ih u finišu protiv PSG-a izgubili puno previše. I zbog toga smo debelo kažnjeni.
MANDALINIĆ U LIGI PRVAKA 2012/13, 28 golova (najviše 8 – Schaffhausenu) 2013/14, 43 gola (najviše 9 RN Löwenu, 7 Celju, 6 Veszpremu) 2014/15, 8 golova (samo četiri utakmice zbog ozljede) 2015/16, 33 gola (najviše 10 Celju, 6 Kielu)
Kakav je dojam napadati Karabatića, Omeyera i društvo? – Vrhunski, to su doista majstori. Nemam kompleksa od njih, mislim dapače da možemo s njima, što smo puno puta u utakmici i pokazali. Trajali smo skoro 50 minuta, a onda su oni pokazali nama kako se greške skupo plaćaju. Sad mi moramo to naučiti i kad naučimo onda ćemo i s njima. Nije to daleko. I najvažnije – ovisi o nama, najviše. Nisu oni nikakvi vanzemaljci, samo su rutinirana momčad sa puno velikih utakmica u nogama, koja poklone ne propušta uzeti.
I što sad u Parizu? – Ništa, odigrati dobro, pokušati pobijediti, zašto ne. Mislim da je razlika od osam golova prevelika da bismo mislili na čudo, ali dobiti ih – zašto ne. Imali su velikih problema s nama makar nismo bili kompletni u 15 minuta drugog poluvremena. i to nešto govori.
Kako ćete se pomiriti vi i Vujović? – A valjda ćemo, ja ću dat sve od sebe, on već daje, jer da mu je svejedno ne bi se nervirao. Valjda me neće prekrižiti – zaključuje Stipe.
Valjda, ali sada već Stipe mora početi slušati i ispunjavati osnovne kriterije koji su postavljeni red njega u igri. Bez toga sva nadgradnja, a tu je spektar neviđen, nikad neće doći na površinu. Što se igra, kako se igra, kad se šuta, kada treba doći u šansu, kad ne, sve su to stvari koje treba složiti u glavi. Mikkel Hansen je jedan od onih koji je to složio, a potpisujemo da Stipe nije slabiji od njega. No, mora to početi pokazivati – odmah. Jer, vrijeme curi… A priča o talentima ima na pretek. Nadamo se da ova neće na tome ostati. Ne samo zbog Vujović i Zagreba. I Babić je bio na tribini…
Tekst u cijelosti možete pročitati u SN od 25.4.2016. ili na www.hzsn.hr