SDP-ov vijećnik Mladen Rakočević požalio se na “nedemokratski incident” koji je, po njegovom mišljenju, inicirala predsjednica Gradskog vijeća Nada Murganić. Kako je kazao Rakočević, predsjednica ga je za vrijeme njegovog opsežnog izlaganja o turbo – folku (govor prenosimo u cijelosti), prekidala iako je na njegovu zamolbu dala devet minuta za izlaganje.
– U isto vrijeme tko god se javi može raspravljati koliko hoće čak se i vijećnica Daliborka Jurković neprozvana na aktualnom satu popne na pozornicu i tumači Poslovnik vijeća aktualnoj predsjednici Gradskog vijeća Murganić. Pa tko je tu šef, pita se Rakočević. – Gradsko vijeće je lokalni parament u kojem bi trebala biti zajamčena sloboda govora. Za to su se građani i branitelji borili, a pored državne samostalnosti i za ukidanje jednopartijskog sustava i za slobodu govora. Kako kaže on je samo iznio jedno ozbiljno sociološko pitanje na koje ga je potaknuo vijećnik HDZ-a Matija Perković na prošloj sjednici, a to je pitanje glazbenog ukusa i zastupljenosti u društvu iz kojeg proizlaze i neki sociološki modeli. Kako kaže Rakočević, ne sluša narodnu glazbu već se zalaže za kulturni pluralitet i slobodu što je prirodna pozicija ljevice.
– Nervoza i nedemokratičnost predsjednice Gradskog vijeća iskazuje određenu nervozu i nesigurnost koja možda proizlazi i njezinog stranačkog zadatka da mi onemogući slobodno izražavanje. Sjetimo se, to se kuloarski navodi kao jedan od razloga ostavke g. Gojšića koji je izgleda za današnji HDZ preliberalan, previše demokratski i općeljudski potkovan. Desničari nemaju unutarnje samopouzdanje pa onda posežu za represivnim aparatom, a humor je subverzivan za autoritarne sustave, kaže Rakočević dodavši kako ovakva situacija inače dovodi do povećanja tenzija i do bipolarizacije društva na HDZ i SDP, tj. “na nas i njih, što nije dobro”.
– Šalje se poruka da je demokracija biti vazelinski vijećnik. Poslušnost je, naime, sama politička narav HDZ-a. Poslušnost je, povrh toga, u HDZ-u vrijedna valuta – njome se stiče egzistencija, zaključio je Rakočević koji je bio ljubazan pa priopćenje poslao u digitalnom obliku pa ga možemo i objaviti. “Copy – paste” bar ništa ne košta, pa ako netko od naših čitatelja želi pročitati o čemu je riječ, neka izvoli.
KAportal.hr
Izlaganje Mladena Rakočevića:
Na prošloj sjednici GV kolega Perković požalio se da na Danima pive ima previše cajki- turbo folka. To sam shvatio kao određeni apel. Ta tema me malo zaintrigirala pa sam napravio malu analizu.
Prisjetio sam se da je sličnih apela ili pokušaja djelovanja u tom smjeru bilo i u drugim gradovima u Hrvatskoj ili pokušaja stvaranja etičko ili etničko kulturne policije:
– Negdje 2006. godine izvjesni Želimir Strize šef kaštelanske Hvidre pokušao zabraniti koncert Halida Bešlića koji je pjevao na humanitarnom koncertu negdje na moru uz obrzaloženje da to smeta njemu i njegovim suborcima.
Svojevremeno (2009.) je u Zadru u centru grada otvoren narodnjački klub Skipper koji je prije toga imao tehno repertoar.Uslijedlie su rakcije Tornada – preimenovali su Glagoljašku ulicu u Ulicu žrtava turbo folka.
Sjetimo se i javnog prosvjeda (2006. god.) brojnih poznatih glazbenika protiv uništavanja hrvatske glazbe na HTV- koju su potpisali između ostalog Mišo Kovac, Krunoslav Kićo Slabinac, Vinko Coce, Matko Jelavić, Jasna Zlokić, Mladen Grdović, Dražen Zečić,, Baruni, grupa Magazin,Jasmin Stavros, Šima Jovanovac,TRIO GUŠT,Vladimir Kočiš Zec, Zlatko Pejaković, Marina Tomašević, Dražen Žanko, Slavonske lole itd. Napravljena je anketa koja je provedena na ukupno 1000 ispitanika (520 iz trećih i 480 iz četvrtih razreda srednjih škola – budućnost Hrvatske) imala je jednostavnu namjeru analize takvog trenda.
1.Prvo pitanje, “Slušate li narodnjake”, bilo je diskvalifikacijsko, dakle na sljedeća su odgovarali samo oni kojima su narodnjaci poznata i poželjna stvar. Odgovor prema kojem 43,2 % sluša, a 56,8 % ne sluša narodnjake nije iznenadio,
2.Drugo pitanje, koliko dugo tinejdžeri slušaju narodnjake, prema kojem 66,7 % ispitanika prati narodnjačku scenu dulje od dvije godine,
3.Odgovor na treće pitanje pokazuje, pak, top-listu najpoznatijih izvođača narodnjaka. Ispitanici su trebali navesti tri imena najboljih među njima. – prva tri mjesta drže srpski izvođači: Srpski izvođač Mile Kitić () drži prvo mjesto sa stabilnih 38 %, druga je Seka Aleksić sa 33,3 %., Ceca 25,7 %, halid bešlić 15,3 %
4.Pitanje o vrstama glazbe koju poklonici narodnjaka vole slušati “osim narodnjaka”, gdje su se tražila najviše dva odgovora, na prvi je pogled logično. Najviše ispitanika uz narodnjake sluša techno ili house (31,5 %) i hip hop (28,9 %). Analitičar zaključuje :Osim što je ritmička motivika takve glazbe sastavni dio uradaka narodnjačkih izvođača, i ikonografija je vrlo slična, da ne spominjemo ideologiju žene kao seksepilnog objekta u hiphoperskoj kulturi.
5.-Anketna pokazuje ne samo da ispitanici smatraju da Škoro (44,7 %), Thompson (28,5 %) ili Colonia (24,3 %) nisu narodnjaci nego i da je teško odrediti kakva bi bili “domaći narodnjaci”
6.U ukupnom zbroju županijskih postotaka, ispada da narodnjake više slušaju ispitanici koji nisu iz gradova, i to njih 56,8 %. -Izrađivači analize zaključuju : Ovakvi rezultati dokazuju da granice Srbije i Bosne s Hrvatskom ništa ne znače u slušanju narodnjaka. Kad bismo stvar gledali kao da nam ratne granice u poraću sve diktiraju, ispalo bi su da pouzdano ‘najveći Hrvati’ oni s granica domovine, poput Slavonaca ili Dalmatinaca, odjednom ‘najgori Hrvati’ jer danas najviše slušaju srpske narodnjake, a ‘suspektni Hrvati’, poput Istrana ili Primoraca, odjednom postaju ‘dobri’ Hrvati neskloni turbofolku
O ovom je jedan osvrt napravio i genijalni Jurica Pavičić koji je svojevrsni nasljednik Veselka Tenžere – pa kaže skraćeno vezano za onaj pokušaj onemogućavanja humanitarnog koncerta halida bešlića od strane izvjesnog Strize.:
. Moglo bi se napokon Strizu pitati kako to da mu makedonsko-turski melos ne smeta u slučaju pjevača iz Čavoglavih, i po čemu je to Perković Marko amnestiran od njegova “ministarstva ukusa” – valjda po tome što ima ispravna krvna zrnca? Ovo pitanje, prema mojem mišljenju, daleko nadilazi važnost samog Halida Bešlića i kaštelanskog koncerta. To je pitanje obrane osnovnog kulturnog pluraliteta A onda polako počnete shvaćati. Hrvatskom nacionalizmu, i Hrvatima uopće, Srbi su potrebniji nego kruh. Da njih naime nema, pred nama bi se otvorio ambis.
Naime, otkad tih Srba nema, ljudi ne govore više o njima kao o primitivnim Balkancima – nego to govore o Kerumu i njegovoj glasačkoj bazi. Sad kad njih nema, prinuđeni smo sebi priznati da turbofolk slušamo zato jer ga zaista volimo, da korupcija nije istočnjački import, niti psovka zaraza iz jugoslavenskih kasarni. osim što smo otkrili naličje “Danke Deutschland”.
I na kraju su se o vorila su se neka pitanja :
Primjerice: je li slušanje narodnjaka etički ili muzički problem? Je li takva glazba ideološki problematična i antipatriotska, odnosno ugrožava li srpski turbofolk “hrvatstvo”?
Je li, uopće, narodnjačka glazba javni problem ili stvar privatnosti, pojedinca koji tu glazbu sluša. Mladen Rakočević