APP. Ako prođe, prođe. Ovako bi se otprilike ukratko mogla opisati financijska transakcija između gradskog poduzeća “Zelenilo” i NK Karlovca. NK Karlovac je bio dužan vratiti 100 tisuća kuna posudbe iz “Zelenila” do 15. kolovoza, no nije, pa je netko podnio kaznenu prijavu po tom pitanju, policija (u novinskim izvješćima se spominje i Uskok) je počela raditi na tom slučaju, no to nije uzbuđivalo previše dva prijateljska kolektiva, gradsko poduzeće i uspješnu sportsku udrugu. Kad je vijest našla svoj put do medija i Gradskog vijeća, zajedno s iscurjelim dokumentima koji potvrđuju priču, odjednom su se akteri sjetili da bi bilo zgodno da gradsko poduzeće vrati svoj novac. Od APP-a ispao je NP. Nije prošlo. Ostaje problem što jedna pravna osoba ne bi smjela posuđivati novac ili kreditirati drugu bez kamata, to bi se moglo okarakterizirati kao protupravno pogodovanje. I ako su informacije iznesene u medijima o ovom slučaju točne, djelo je počinjeno i sad je svejedno hoće li klub “Zelenilu” vratiti novac danas kako je najavljeno ili za tri mjeseca. Kad ne bi bilo svejedno, bilo bi to kao da pljačkaš banke doživi grižnju savjesti, vrati novac i očekuje da bude amnestiran. Dakako, ovdje se ne govori o pljačkašima, to je samo figura, ali pravno upitna posudba 100 tisuća kuna nije ni krađa čokoladice u trgovini, pa da – kako to voli reći ministar Vukelić – netko za kaznu malo dobije po guzi. Je li direktor Zelenila Turković za ovu moguću financijsku netransparentnost zaslužio više nego da ga se malo po guzi, o tome neka odlučuju institucije koje rade svoj posao. Prvoligaški NK Karlovac je projekt koji košta milijune i 100 tisuća je kap u moru, još su manja kap par tisuća kuna kamata. Kojim putovima dolazi privatni novac u nogometni klub nije nas previše briga, više nas brine kako u njega ulazi “društveni” i proračunski novac i je li ovaj slučaj sa “Zelenilom” iznimka ili pravilo. Nažalost, o tome zasad ne znamo puno, pa ne bi bilo niti fer nagađati. Uostalom, NK Karlovac je – barem zasad – vrlo uspješna sportska priča, “legija stranaca” koja se bori za vrh prvoligaške ljestvice i mami sve više karlovačkih klinaca na travnjake u Mekušanskom polju. Protiv povijesnog sportskog uspjeha utemeljenog na masovnosti mlađih kategorija bilo bi glupo i bezobrazno rogoboriti. I tu bi priča uglavnom završila da direktor Turković po ovom pitanju nije razvezao jezik i otkrio pregršt intrigantnih podataka i prilično znakovitih misli. Komentirajući za naš portal činjenicu da se posudbom “Zelenila” nogometnom klubu bavi policija Turković je prvo okrenuo pilu naopako i upleo političku pozadinu gdje je – naravno – kriv onaj koji je prijavio sumnjivu transakciju, a ne onaj koji ju je omogućio ili onaj što nije vratio novac u ugovorenom vremenu. I nakon toga karlovačkoj javnosti dao do znanja kako smatra da kao odgovorna osoba ima pravo napraviti ono što je napravio. A institucije neka rade svoj posao. Turković je u četvrtak na Gradskom vijeću nastavio pojašnjavati svoj osebujni pogled na raspolaganje društvenim novcem. Prvo je gradskim vijećnicima objasnio da “Zelenilo” ima odluku svojeg Nadzornog odbora prema kojoj 1 posto bruto prihoda godišnje može dati NK Karlovcu. Izvanredno, ako je njegova izjava točno prenesena i on stvarno mislio na “bruto prihod”, onda je moguće da NK Karlovac dobije priličan novac i u slučaju da “Zelenilo” godinu završi u debelom gubitku, jer bruto prihod i profit su bitno različiti pojmovi. Turković je izrazio svoj ponos što pomaže klubu pokazujući iritantnu lakoću govorenja o društvenoj, gradskoj firmi kao da je njegova vlastita. Zar bi se onda trebalo čuditi da ne vidi baš ništa sporno u činjenici da je Zoran Sabljarić, predsjednik NO-a Zelenila koji donosi odluku o izdvajanju spomenutih 1 posto, istovremeno i predsjednik NK Karlovca koji prima tih 1 posto. To nije sukob interesa, to je definicija sukoba interesa. U toj analogiji teško se začuditi i pljesku koji je za svoje izjave Turković zaradio od strane vijećnika, stranačkih istomišljenika. I potpisnik ovih redova zapljeskao bi mu od srca kad bi Turković bio privatni poduzetnik i onda s ponosom 1 posto svojih bruto prihoda dao na raspolaganje NK Karlovcu. Malo sutra. Lako je tuđim gloginje mlatit’.