Još prošlo ljeto premijerka Kosor najavila je, između ostalih mjera racionalizacije, i promjenu teritorijalnog ustroja čija bi posljedica bila gašenje općina koje se ne mogu same uzdržavati. 15 mjeseci kasnije te su riječi i dalje na razini rezolutnog obećanja i nulte realizacije.
Svijest o tome da je sadašnji ustroj neučinkovit i neracionalan postoji, no konkretna rješenja su bolna i za vladajuću elitu opasna zbog mogućih političkih konotacija.
Kako bi to zapravo trebalo izgledati u praksi ovih je dana prezentirao Ekonomski institut iz Zagreba sa svojom studijom “Analitička podloga za učinkovitu decentralizaciju” koja utvrđuje kriterije po kojima bi mogli dobiti efikasnu i samoodrživu lokalnu samoupravu.
Po tim kriterijima Karlovačka županija ostala bi bez šest općina i dva grada. U ovoj vrlo opsežnoj studiji buduća teritorijalna podjela Hrvatske temeljila bi se na tri kriterija, po broju stanovništva, proračunskim kapacitetima te specifičnim povijesnim, kulturnim i drugim kriterijima. Općine bi u tom slučaju trebale imati najmanje dvije tisuće stanovnika a gradovi najmanje 10 tisuća kao što je to i danas slučaj, ali zakon je bio fleksibilan pa imamo slučajeve da su neka mjesta ispod 10 tisuća stanovnika gradovi, a neka s više od 10 tisuća općine. Ako pogledamo samo jedan kriterij – onaj teritorijalni, vrlo je jasno koje će općine, odnosno gradovi u Karlovačkoj županiji biti ukinuti kao posebne jedinice teritorijalne samouprave. Na “crnoj listi” tako bi se od gradova našli Slunj i Ozalj, dok bi status općina mogle izgubiti sadašnje općine Bosiljevo, Kamanje, Lasinja, Ribnik, Saborsko i Tounj, ako se uzimaju podaci o broju stanovnika prema popisu iz 2001. godine. Slunj i Ozalj bi se u ovom slučaju pridružili općinama koje bi zadržale ovaj status (Barilović, Cetingrad, Draganić, Generalski Stol, Josipdol, Krnjak, Netretić, Plaški, Rakovica, Vojnić, Žakanje). No, puno bi stroži filter bio onaj kriterij po proračunskim kapacitetima. Po njemu, gradovi nisu upitni, no više od 50 hrvatskih općina od njih sveukupno 429 nije fiskalno održivo i tu Karlovačka županija nije nikakav izuzetak i po studiji Ekonomskog fakulteta Karlovačka županija bi imala jedan veliki grad (Karlovac), dva manja i svega sedam ili osam općina.
Upravo je ovo krucijalni kriterij i glavni problem trenutnog ustroja, priča o prevelikom broju općina i gradova je na neki način predrasuda. Voli se isticati kako Hrvatska ima općina kao skoro 15 puta veća Velika Britanija, no činjenica je da mnoge europske države imaju mnogo više općina, čak i ako se uzme u obzir prosječni broj stanovnika u općini ili gradu. Tako recimo Francuska ima čak 36.763 općina i gradova s 1271 stanovnikom u prosjeku, dok u Hrvatskoj u prosjeku živi oko 8000 ljudi. Dakako, kad bi se izuzeo Zagreb, ta bi brojka bila mnogo manja. I druge države kao što su Italija, Austrija, Njemačka, Španjolska imaju više općina i manje stanovnika u svakoj u prosjeku. No to nije problem što sugerira i ova studija. Problem je što su mnoge općine u Hrvatskoj same sebi svrha, žive od pomoći države i ne služe općem dobru, nego da se nekolicini zaposlenih političara i stranačkim podobnicima isplaćuju plaće. I tu se skriva jedan od razloga zašto je najava premijerke o brzom teritorijalnom preustroju ostala samo obećanje. Drugi je problem što vlast nije spremna za istinsku decentralizaciju, to jest da lokalna uprava i samouprava stekne pravo da raspolaže s više sredstava nego li je dosad bio slučaj. Naime, naše županije, gradovi i općine raspolažu s 10 do 12 posto javnih prihoda, dok se taj postotak u EU kreće od 25 do 33 posto.
Zanimljiv dio studije odnosi se na regionalnu podjelu nakon mogućeg ukidanja sadašnjih 20 županija. Ekonomski institut došao je do zaključka da bi za Hrvatsku optimalno rješenje bila podjela na sedam regija. U toj podjeli Karlovačka županija bi u regiji “Sjeverozapadna i središnja Hrvatska” bila uz Krapinsko-zagorsku, Varaždinsku i Sisačko-moslavačku županiju.
Zvuči logično i za Karlovac bolje nego prijedlog o četiri regije s kojim se dosta baratalo. Naime, u slučaju četiri regije šansa da Karlovac postane središte jedne ravne su nuli, ovako pogledom na kartu moguće regije Sjeverozapadna i središnja Hrvatska, ima logike da Karlovac, geografski, prometno i po broju stanovnika, bude središte. Sasvim je sigurno da će administrativna središta novih regija grabiti krupnijim koracima naprijed od ostalih gradova i tu će se za “glavnu nagradu” voditi velike bitke između Varaždina, Siska i Karlovca. Pitanje je samo ima li Karlovac političare koji će u Zagrebu, u centrima političke moći, imati sposobnosti izlobirati jednu tako važnu stvar. Dosadašnja praksa nam ne ostavlja puno nade.
KAportal.hr