– Bjelolasica je raj za športaše, moramo hitno u investiciju vrijednu sto milijuna kuna i uvjeren sam da će pripreme za Olimpijadu u Pekingu biti upravo ovdje. Tako ćemo uštedjeti ogroman novac kojeg naši olimpijci troše za pripreme u drugim državama. Za investiciju po mjeri športaša Vlada će osigurati 66 posto, a gospodarstvenici i športske organizacije 33 posto, rekao je prije gotovo pet godina ministar financija RH Ivan Šuker. Ove tvrdnje izrečene su na sjednici Povjerenstva za kapitalne projekte u Hrvatskom olimpijskom centru, kojeg je osnovala Vlada RH na sjednici održanoj u travnju 2005. godine u Karlovcu, a sjednica Povjerenstva održana je 13. veljače 2006. godine na Bjelolasici. Od tada je prošlo gotovo pet godina a za to vrijeme u HOC na Bjelolasici nije uložena ni jedna jedina kuna. Da vrag bude još više crn sjednici na Bjelolasici bili su nazočni tadašnji ministar prosvjete i športa Zoran Primorac, prvi čovjek u Ministarstvu gospodarstva Branko Vukelić, predsjednik HHO-a Zlatko Mateša, ondašnji saborski zastupnik – današnji župan Ivan Vučić, gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić, te brojna politička svita. Da se, ispostavilo se kasnije, radilo o pustim željama, i dalje svjedoče moje novinarske bilješke. Za stotinu milijuna kuna koliko je planirana investicija, trebali su biti kupljeni topovi za umjetni snijeg, obnovljena žičara, osiguralo bi se dovoljno vode za te uređaje, izgradio bi se natkriveni bazen sa toplom vodom, športska dvorana, nekoliko nogometnih igrališta. Kao predsjednik Povjerenstva izabran je Ivan Vučić. Tada je, s vidljivim raspoloženjem zbog najavljenih ulaganja najglasniji bio ministar Primorac. On je odmah iz osnovne sume izdvojio pet milijuna kuna za izradu projektne dokumentacije i uvjerljivo konstatirao kako iza ove investicije stoje tri najvažnija ministarstva. Najavljena su nova zapošljavanja, pružale su se ruke, čestitalo se sve u šesnaest. Sad, kad već jedva da pamtimo Olimpijadu u Pekingu, Bjelolasica je i dalje pusta. Obećana ulaganja su zaboravljena a stotine tisuća skijaša vraćaju se sa europskih skijališta. Nema topova pa nema ni snijega, dok je i ono što je ove sezone i palo po obroncima Bjelolasice bilo neupotrebljivo. Baš u špici sezone skijanja morali su se obaviti atesti staza. Bjelolasica, Grad Ogulin, turistički djelatnici i skijaši opet su “nasanjkani”, kao da dosad nisu doživjeli dovoljno loših poteza.