Kralj Salomon, kako piše u knjizi o Kraljevima (1 Kr 03:09), na Božji upit – što želi da mu da na početku vladavine, odgovara: daj mi mudro srce. Stari biblijski mudrac u knjizi Mudrosti piše; ” Vlastita ludost razara čovjekove naume…” (Mudr 19, 3). Duboko mi se urezao u sjećanje razgovor s jednim starcem. Sjedili smo u mom uredu i pričali. Na kraju mi on reče: vi ste pametan čovjek vidim da imate puno knjiga, sigurno ste ih pročitali. Nasmiješih se rekoh; deda, pročitane knjige ne znače da je netko pametan, mudar, knjige ne čine čovjeka mudrim, niti znanje to može. Mudrost i pamet ne nalazi se u knjigama. Tu se eventualno može pronaći znanje. Znati, ne znači biti mudar. Mudrost i pamet stanuju u srcu.
Kad čitam novine, gledam televiziju, slušam, čitam, gledam ovu zbilju oko sebe ponekad se uhvatim u razmišljanju da je mudrost nekamo netragom nestala. Okrenula se od nas, pobjegla glavom bez obzira. Prosipa se na tone pameti. Evo neki dan čitam tako prosuta pamet jednog Karlovčanina u Večernjem listu. Čovjek je školovan, informiran, očito poznaje situaciju u gradu, oko grada. Čuo sam da je osnovao i neku udrugu. Pročitah članak nekoliko puta i ne mogu vjerovati onom što vidim u novinama. Znam, možemo biti različitih političkih pogleda, uvjerenja, ne slagati se s vladajućima, kritizirati njihov rad, ideje, programe, način na koji troše naš novac, misliti ili govoriti da su nesposobni a mi koji smo druge političke opcije sposobniji, s više ideja. To je OK. Zato i postoje razne političke opcije, razne mogućnosti i pravo na slobodu mišljenja i izražavanja – pa i javno, preko medija. I taj dio čini mi se u redu. Zasmetalo me je generaliziranje po kojem ispada da su svi zaposleni po nekoj liniji, da su svi (naglašavam svi) nesposobni, pa i u krajnosti nepošteni. Da ima onih koji su zaposleni po “nekoj špuri”, da ih ima bez ideja, bez školske spreme za posao koji obavljaju, da ih ima nepoštenih – ima svega toga. Da li je mudro, pametno baš sve ljude trpati u isti koš? Stari pjesnik u Psalmu 119, 29 pjeva: “Daleko me drži od puta zablude…” .
Stih u Izrekama 25:5 kaže: “Bolji je mudar od jakoga i čovjek razuman od silne ljudine”. Čini mi se u svoj toj našoj borbi protiv korupcije, nesposobnih zaboravljamo na mudrost.U političkim obračunima i nema neke velike mudrosti. U želji da nam prošlost bude drugačija zaboravljamo na sutra, prekosutra. Ispravljamo pogreške prošlosti umjesto da promišljamo budućnost. Ne bih se složio da bez čiste prošlosti nema budućnosti. Ionako prošlost ne možemo promijeniti, ali sadašnjost možemo poboljšati a budućnost koliko toliko trasirati.
Do jučer ljudi su bili sretni, hvalili se time što su bili u društvu nekih moćnika, danas se prave blesavi poput Petra na suđenju Isusu koji na upit i prokazivanje služavke da je on Isusov prijatelj i sljedbenik odgovara: ja, ma daj, nikad čuo za njega. Što ti ja izgledam kao njegov učenik? Ponavljam, ne znači da se protiv toga ne treba boriti, Dapače. Da li u svemu tome ima mudrosti, pameti. Da li ima mudrosti da iz svega izvučemo pouku?
Ludost vlasti, moći, znanja, “pameti”, klanovske ili stranačke pripadnosti ili nepripadnosti i najmoćnije vodi u propast. Što je na koncu dovelo Salomona do propasti. Upravo ta vrsta ludosti – kad je umislio da je on utjelovljena mudrost. U tom trenutku ludila umrla je mudrost u njemu. Mudar čovjek uči na vlastitoj i tuđoj ludosti.