Dodajmo još koju pričicu iz davnih vremena brodarenja na Kupi. Jedna od njih govori da je u 18. stoljeću na Kupi u Karlovcu bilo toliko lađa da se po njima moglo pješice proći s obale na obalu, a da “opanke ne smočiš”. To nije bila pjesnička figura, već realnost.
Mnogo je gora priča jednog trgovca o događaju što ga je proživio u srpnju 1773. godine. On je na brodici natovarenoj robom putovao od Siska prema Karlovcu: “Toga dana oko pola 6 ujutro stigli smo u predjel gdje se sjedinjuju vode obje rijeke, Korane i Kupe – piše on. Bili su, dakle, od Karlovca udaljeni na pola sata plovidbe i “mislili smo da ćemo uskoro uploviti u luku”. U to lađa udari u dno, ali je lađari čakljama odgurnu od obale. S obale ih promatra seljak i doviknu kormilaru da je na lijevoj obali voda dublja. “Ali naš kormilar, neki divlji klipan, opsjuje nešto na tu nam opomenu…”. Ukratko, lađa se malo zatim nepovratno nasukala i polomila jedno rebro. Voda je navrla u lađu. Jadni je trgovac na vrat na nos odjurio u Karlovac da sakupi manje lađice i nađe skladište za robu. Uspjelo mu je naći više “koraba” i dovesti ih do broda i spasiti robu. Na ovoj razglednici iz 1916. godine lijepo se vidi brodić “tumbas”, pjeskari i pralje na Kupi.
Pripremili Nikola Perić i Danko Fajt
