Teško je odrediti što je zanimljivije za raščlanjivanje u
današnjem, moglo bi se reći, gotovo povijesnom sastanku
gradonačelnika s predstavnicima gradske oporbe: “tajming”
sastanka, mogući skriveni motivi gradonačelnikovog nuđenja oporbi
zajedničke izrade strategije razvoja Karlovca ili reakcija
prisutnih oporbenih čelnika. Damir Jelić je kao gradonačelnik već
skoro četiri godine na vlasti u Karlovcu i do danas nije bilo ni
naznaka da bi imao iskrenu želju ili potrebu da o bitnim
strategijskim pitanjima osigura konsenzus oporbe, stručne
javnosti, ili javnosti izvan kruga vlasnika stranačke iskaznice
HDZ-a. Da stvar bude zanimljivija, kad je njegov prethodnik
Škrgatić pokušao gradom vladati stranački manje rigidno i
vladavinu konsenzusom najavio mogućim uvođenjem stručnih kadrova
izvan HDZ-a, pa čak i onih s lošim mišljenjem o HDZ-u kao u
slučaju ravnatelja knjižnice, upravo je Jelić u tom malom
unutarstranačkom puču zaradio priliku da sjedne u fotelju prvog
Karlovčanina. Mogao je tada pozvati oporbu na suradnju za
dobrobit Karlovca, ali nije. Dapače, počeo je za demokratske
uzuse prilično naopakim putem. Umjesto da je predstavio svoju
viziju i strategiju razvoja pa onda prema potrebama kadrovirao da
bi osigurao njihovu realizaciju, prvo je na strateška mjesta
postavio svoje stranačke ljude, lutao u preustrojima gradske
uprave, iscrpljivao se u teorijama kako unaprijediti rad gradske
uprave bez vidljivih rezultata. Šest godina kasnije, bilo bi
maliciozno reći da nije ništa napravljeno, ali bez ijedne iole
hrabre ili vizionarske izvršene ideje Karlovac se doimlje kao da
ga je vodio nezainteresirani v.d. ili stečajni upravitelj.
Danas je novinarima gradonačelnik rekao kako on ima u glavi
strategiju razvoja iz 2008., ali nju nitko nikad nije vidio na
papiru. Opće stanje grada je corpus delicti da je nismo osjetili
ni u praksi. Nismo o njoj više saznali ni danas jer je prvi
čovjek grada sada uvidio da je ona subjektivna i da bi u svjetlu
razgovora s oporbom njeno otkrivanje zatvorilo mogućnost daljnje
komunikacije. Kako ovo protumačiti nego kao priznanje da smo
imali četiri godine vlasti bez jasne strategije, to jest, da su
gradska uprava, pripadajuće tvrtke i ustanove, pa onda i građani
koji sve to plaćaju, bili svojevrsni zamorci u jednom dugom i
neučinkovitom eksperimentu vlasti koja održava hladni pogon i
bavi se uglavnom sama sobom. Jelićevo priznanje o neviđenoj
subjektivnoj strategiji je i posredno priznanje nepoznavanja
osnovnih demokratskih principa i mehanizama. Osnovne crte
strategije razvoja jednog grada, regije ili države su elementi
nužni za predizbornu utrku, izbori se dobivaju na osnovu
toga koliko će građani prepoznati općeg (i svog) dobra u
predloženoj strategiji. Ako su se već izbori dobili u uvjetima
kljaste demokracije gdje je dovoljno imati podršku za glasovanje
motiviranih sela i s druge strane, obrazovaniju, ali inertniju
gradsku populaciju koja ne podnosi HDZ, ali je dovoljno
razočarana oporbom da uopće ne izađe na izbore, onda je
strategija, ili vizija glavnih projekata i dugoročnijih razvojnih
smjernica nešto što se utvrđuje u prvoj godini, a ne na pola
mandata.
Građani su birali HDZ i Jelića upravo zato da sprovede svoje
zamisli, subjektivne ili objektivne, oporba je tu da ih
propituje, kritizira i predlaže, a četverogodišnji mandati i
postoje da bi se te subjektivne strategije dale na provjeru kod
građana na izborima. Vrlo jednostavno, nismo u ratu niti
pogibelji da nam treba nekakva “vlada karlovačkog jedinstva”,
niti u komunizmu da moramo stvari rješavati jednoglasno. Niti ima
ikakve logike da oporba preuzima suodgovornost sad kad se očito
mora vaditi kestenje iz vatre, a u godinama prije HDZ je bez
“pomoći” oporbe doveo Karlovac u nezavidnu situaciju.
Gradonačelnikov prijedlog oporbi je ne samo stigao prekasno, već
se može tumačiti kao svjesno ili nesvjesno podmetanje kukavičjeg
jaja. Teško je vjerovati da mu se nakon četiri godine HDZ-ovskog
autizma, odjednom prosvjetlilo kako bi bilo plemenito i
demokratski podijeliti odlučivanje s oporbom i građanima. Ako sam
sa svojim stranačkim kolegama ne može smisliti strategiju ili
nema dovoljno hrabrosti da sprovede svoju misterioznu subjektivnu
strategiju, demokratskije bi bilo da odstupi s mjesta
gradonačelnika nego da sad alibi traži u oporbi. Ako osjeća da
više ne uživa povjerenje onih koji su ga onomad promovirali u
predvodnika gradskog HDZ-a, za što postoje indicije, kao i za
pretpostavku da je HDZ prilično podijeljen na
gradskoj/županijskoj razini, onda je pružanje ruke oporbi vrlo
pronicljiv, ali i podmukao potez preživljavanja. Naime, oporba
nema novinarski komfor da hladno protumači Jelićevu ponudu na
suradnju oko strategije kao neiskrenu. Gradonačelnik je preuzeo
inicijativu i današnjim ih razgovorom doveo u svojevrsnu pat
poziciju. Ako kažu da ne žele sudjelovati pod izgovorom “da su
namjere iskrene ponuda bi se dogodila prije dvije godine”, jer su
“njihovi projekti bacani u smeće” i bla, bla, Jelić može
odgovoriti da je oporba destruktivna i nespremna raditi za opće
gradsko dobro iako ima priliku. Ako pristanu, moglo bi završiti
još gore. Poznavajući filozofski pristup ove vlasti u obradi
praktičnih problema, mogla bi se početi osnivati povjerenstva,
naručivati studije, ankete, sve se rastegnuti unedogled i kad
mandat gradonačelnika dođe svome kraju, a stvari ostanu mrtva
slova na papiru, oporba će, ni kriva ni dužna, podijeliti
odgovornost jedne slabe vlasti.
U tom smislu, iznenađuje svojevrsna naivnost iskusnog oporbenog
političara Nikole Vuljanića koji nije skrivao oduševljenje
sastankom s gradonačelnikom “čak i ako ništa od toga ne ispadne”.
A onda i zapaprio da još ne znamo želimo li da Karlovac bude
metalurški, turistički ili neki drugi centar i poziva da se
građani pitaju za mišljenje. Problem je u tome što se on, Jelić i
mnogi drugi politikom ne bave od jučer. Ako poslije godina
bavljenja politikom nisu na čistu kojim to strateškim putem
Karlovac treba krenuti, i ako u dugim godinama nisu saznali što
građani misle i žele, zaista je došlo vrijeme za nove ljude. I u
oporbi i u HDZ-u.