Svoj prvi završni govor narodu na putu iz ropstva u slobodu
Mojsije završava snažnom porukom – život, dakle biraj. U te tri
riječi sadržana je sva mudrost življenja čovjeka koji nije samo
plod procesa u povijesti nego je “slika Boga živoga”. I ne samo
to nego je naznačena čovjekova sloboda, moć izbora. Mojsije zna
da je čovjek slobodan izabrati i drugu varijantu – birati smrt.
On potiče narod da u slobodi između dviju opcija bira život.
Stoga nije u pravu Friedrich Nietzsche kada tvrdi da je
kršćanstvo opcija protiv života. Za njega križ i kršćansko ne
znači zatvaranje vrata životu. Naprotiv kršćansko ne nije – ne
životu, već je ne smrti i ropstvu, križ nije znak smrti nego
darivanja koje završava novim životom.
Ljudski je život odnos. Samo u odnosu, nezatvoreni u sebe možemo
imati život. U protivnom postajemo egoistični, zatvoreni,
skučenih sposobnosti i na koncu sve vodi u smrt. Raspisalo se o
problemu Europe – kako stari, kako prijeti opasnost mirovinskim
fondovima. Slijede mudre rasprave kako taj problem riješiti. No,
kako problem riješiti ako ne detektiraš uzroke? No, nismo ni mi u
Hrvatskoj daleko od toga. Dovoljno je zaviriti u statistike,
dovoljno je početkom godine vidjeti koliko se manje djece upisuje
u prve razrede osnovnih škola. Nije problem u ekonomiji, to je
samo dimna zavjesa kojom se želi sakriti problem. On je u
općeprihvaćenoj kulturi smrti. Težnji da čovjek zatvori u sebe,
sebičnosti.
Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava jednoglasno je 16.
prosinca 2010. godine potvrdilo da Europska konvencija o
ljudskim pravima ne sadrži ‘pravo’ na pobačaj. Javna glasila u
Hrvatskoj ni jednom crticom nisu popratile ovu obvezujuću odluku
Europskog suda, ali zato svaki čas imamo u javnim glasilima
pobornike prava na raspolaganje vlastitim tijelom. No, nije prvi
puta da su u Hrvatskoj pravimo blesavi i javnosti ne objavimo
relevantne činjenice, kao i onu Deklaraciju vijeća Europe o
osudi svih totalitarizama ( fašizma i komunizma). I dalje se
komunistička revolucija proglašava antifašizmom. Za one koji
svugdje vide prste Crkve u uplitanje Crkve u život pojedinaca
potrebno je upozoriti da Crkva nema upliva niti vrši pritisak na
Europski sud za ljudska prava. Prema tome, ovdje nije imala svoje
prste. Ali i dalje se oni koji govore o tom proglašavaju
mračnjacima, zaostalima a pomalo i retardiranima, društveno
opasnima kojima se ne smije ustupiti ni mrvica javnog prostora.
Članak 17. Deklaracije o ljudskim pravima: Ništa u ovoj
konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo
koje države, skupine ili osoba da se upuste u neku djelatnost ili
izvrše neki čin koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od
navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj
mjeri od one koja je predviđena Konvencijom. Još uvijek mi
pred očima titra stravična rečenica napisana od jednog
komentatora: što ima ovdje raditi jedan pop?
Evanđelje života je konkretna i osobna stvarnost, jer se sastoji
od navještaja same Isusove osobe. Apostolu Tomi, i u njemu svakom
čovjeku, Isus se predstavlja ovim riječima: ‘Ja sam Put, Istina i
Život.’ (Iv 14, 6) Taj je isti identitet pokazan Marti, sestri
Lazarovoj: ‘Ja sam uskrsnuće i život: tko vjeruje u mene, ako i
umre, živjet će; tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti
nikada.’ (Iv 11, 25-26). Isus je Sin koji odvijeka prima život od
Oca (usp. Iv 5, 26) i došao je među ljude da ih učini dionicima
ovoga dara: ‘Došao sam da život imaju, u izobilju da ga imaju.’
(Iv 10, 10). Dakle, iz riječi, djela i same Isusove osobe,
čovjeku je dana mogućnost da ‘upozna’ potpunu istinu glede
vrijednosti ljudskog života; iz toga ‘vrela’ dolazi mu, na
poseban način, sposobnost da savršeno ‘čini’ tu istinu (usp. Iv
3, 21), tj. da usvoji i ostvari u potpunosti odgovornost da ljubi
i služi, da brani i promiče ljudski život.