Smetlište na Ilovcu ulazi u 33. godinu svog postojanja i postoji ravno 33 godine previše. Od nerazumne odluke komunističkih lokalnih vlasti da na jedno močvarno područje u rezidencijalnoj zoni uopće pomisli odrediti smetlište, preko svih onih političkih garnitura koje su samo nasljeđivale problem, obećavale rješenja i iza sebe samo ostavljale veću gomilu smeća, do današnjeg odugovlačenja da se izvrši politička volja o gradnji novog deponija u Babinoj Gori, svaki je dan postojanja smetlišta na Ilovcu sramota i spomenik nesposobnosti svih dosadašnjih vlasti u posljednjih 30 godina.
Nazire li se toj sramoti ipak kraj , vidjet ćemo možda već sutra kad je zakazan sastanak građanske inicijative i gradonačelnika Jelića gdje će ovaj potonji morati ponuditi konkretne odgovore o dinamici zatvaranja starog i otvaranja novog deponija. Kažemo morati, jer iza zahtjeva inicijative da se smetlište hitno zatvori i sanira ne stoji zaključak da će se u suprotnom potpisivati nekakva peticija i žaliti “upravi Vodovoda”, nego da će fizički zapriječiti ulazak kamionima na smetlište. A ako dođe do “egipatskih” metoda građanskih prosvjeda, problem Ilovca više neće biti karlovačka priča, već tema za središnji Dnevnik nacionalnih televizija i prve stranice dnevnih novina, a Dnevnici i naslovnice u posljednje vrijeme bilježe prilično uspjeha u promptnom buđenju državnih institucija koje bi trebale raditi svoj posao. Nadamo se da će biti tako, jer olako guranje problema pod tepih još jednim obećanjem kako “moramo i hoćemo” je ušlo u naviku našim političarima. Očito je da razumiju samo silu, sad bi je od opravdano bijesnih stanovnika Ilovca mogli i dobiti. Ne samo da je Ilovac ekološko-sanitarni problem čiji opseg i opasnost eksponencijalno raste s drastičnim povećanjem dovoza smeća, pa čak – da ludost bude veća – i onog iz drugih županija kao da svog nemamo previše, u toj brdusini otpada zakopane su neke od najprljavijih tajni lokalnih vlasti posljednjih 15 godina, koje bi glavnim akterima trebale donijeti godine robije prema onom što se zna, ali je teško dokazati.
Smeće je veliki biznis, ne legaliziraju mafijaši svoje poslove širom svijeta često upravo ulaskom u posao gospodarenja otpada iz altruizma i ekološke svijesti. Uvijek ima nekog tko ne zna kuda bi s neopasnim ili opasnim otpadom i spreman je ispod žita dobro platiti da ga se riješi. Je li bilo takvih slučajeva u Karlovcu, je li na Ilovac sve voženo na “bijelo”, po danu, u skladu sa zakonom, jesu li famozne strugotine kod štavljenja kože vožene na smetlište sadržavale samo bezopasni trovalentni krom ili kancerogeni šesterovalentni, jesu li od “uvoza” smeća plaćane stranačke i sportske karlovačke potrebe, kako to i da poslije sanacije Ilovac gadno zaudara… O tome se govori, podnose se anonimne kaznene prijave, upire se prstom u ljude koji su se oko smeća motali, a danas sa službeničkim plaćama uživaju u neobično velikoj imovini i skupim autima. Nema sumnje, smetlište na Ilovcu je dobro čuvana tajna karlovačke politike. I kuha, doslovno u vidu sumporovodika, i metaforički. Kuhaju i građani Ilovca kojima nikakva renta ne može nadoknaditi nepodnošljivost života u okolici smeća. Kuhaju i zabrinuti stanovnici oko Babine Gore koji ne žele smeće u svoje dvorište. Imaju i zašto, smetlište na Ilovcu i dugogodišnja inercija je najgora moguća preporuka. A ni prava poplava oprečnih izjava glavnih aktera iz iste stranke u zadnjih par dana – nakon što je prijetnja Ilovčana uzimanjem stvari u svoje ruke uznemirila duhove – neće pomoći da se Ilovac brzo zatvori, a Babina Gora pokrene dalje od ideje na papiru. Prvo je gradonačelnik Jelić pripremio teren za sastanak s građanskom inicijativom najavom da će gađanima omogućiti da se o deponiju izjasne na referendumu. Na prvi pogled to se doimlje kao izraz demokratičnosti, ali referendum od njega nitko ne traži, već on sam Pilatovski pere ruke od teških odluka i u konačnici otvara put novom odugovlačenju i po pitanju zatvaranja starog i mogućnostima izgradnje novog. Danas pak u Večernjaku njegov nekadašnji politički mentor Vukelić kaže kako u potpunosti razumije zahtjev građana da se odlagalište Ilovac odmah zatvori. U zgusnutom tempu nadolaska vijesti, s današnjeg sastanka Povjerenstva za praćenje izgradnje Centra za gospodarenje otpadom župan Vučić pak odašilje poruku da ako stručna mišljenja kažu da Babina Gora nije pogodna za deponij, odustat će od nje. Da ga podsjetimo, odluka o Babinoj Gori nakon stručnih studija izglasana je još 2006. godine. Otad je napravljen niz predradnji i ispitivanja, na prezentaciji studije utjecaja na okoliš pred kraj prošle godine, stručnjak Danko Fundurulja je naglasio da deponij na Babinoj Gori uopće neće utjecati na okoliš. Kakvo još ispitivanje, to jest kupovanje vremena treba? Ne samo da dovodi u sumnju dosadašnja stručna mišljenja, već posredno demantira činjenicu da moderni deponij, izgrađen po standardima EU jednostavno ne zagađuje okoliš. I, poput Jelića, najavljuje moguću opasnu posljedicu; ako Babina Gora propadne kao rješenje, čeka nas odabir nove lokacije, promjena GUP-a, nove studije i novih 4 godine odgađanja rješenja. Što znači još cca 200 tisuća novog smeća na Ilovcu.
Kad razmišlja zašto građani oko Babine Gore pružaju otpor, morao bi razmisliti o vlastitim riječima, ali i o tome da već imenovanje Zdravka Marčetića za direktora novog centra za raspolaganje otpadom ne može ulijevati povjerenje. Nije baš neka reklama dati na upravljanje novi deponij čovjeku koji je navodno zakopao, metaforički rečeno, neke od najprljavijih gradskih tajni u stari deponij. Ne tvrdimo to mi, dovoljno je pogledati izjave HDZ-ovaca u pretprošloj kampanji za Gradsko vijeće kad je Marčetić bio SDP-ov direktor Čistoće, kad je označavan kao paradigma loše SDP-ove vlasti, netransparentnosti poslovanja i sumnjivih i krivih odluka vezanih uz deponij. Marčetić je, sad kao HDZ-ovac, možda u stanju učlaniti cijeli Sjeničak u HDZ, ali toliko prozivan i od strane sadašnjih i bivših stranačkih kolega teško može uvjeriti građane oko Babine Gore da i njima neće uvaliti krom od štavljenih koža i da će raspolagati deponijem po standardima EU. Zanimljivo, baš je taj isti Marčetić danas na sastanku Povjerenstva, sasvim suprotno duhu one Vučićeve, rekao najsmisleniju rečenicu da Babina Gora nema alternativu jer će nas to baciti 4 godine unazad. Na kojih nemamo pravo.
U svakom slučaju, izjave odgovornih zadnjih dana daju naslutiti da naši vođe i 4 godine poslije odluke o Babinoj Gori kao deponiju nisu sigurni tko bi tu trebao piti, a tko plaćati. Stoga, poželimo sreću i ustrajnost građanskoj inicijativi s Ilovca. Neka pruže pravi otpor i neka sve završi na Dnevniku i na naslovnicama novina. To je “jezik” koji naši političari razumiju.