Razgovarao: Tihomir Ivka
Kad je iz Zagreba pokrenut val “Facebook” prosvjeda, malo tko je, poznavajući karlovačke prilike, očekivao da bi upravo u Karlovcu odziv prosvjednika mogao biti najveći od gradova u kojima je HDZ na vlasti. Silvio Šimić jedan je od organizatora karlovačkog prosvjeda, 21-godišnji student karlovačkog Veleučilišta. Kroz kratki razgovor s njim pokušali smo pronikuti što je to natjeralo mlade ljude da podignu svoj glas i na ulici poruče političarima kako ova zemlja ne ide u dobrom smjeru.
KAP: Kad je o odluci da se ide organizaciju prosvjeda riječ, je li postojala kap koja je prelila čašu nezadovoljstva u vašem slučaju ili s ono akumuliralo dugo vremena?
SŠ: Prvo da razjasnim kako ja nisam začetnik ideje, postojala je jezgra mladih ljudi, uglavnom studenata, koja je komunicirala preko Facebooka, a ja sam se našao u ulozi organizatora jer dosad nisam bio član niti jedne stranke ili udruge, jer smo htjeli izbjeći ideološke konotacije. Što se mene tiče, nezadovoljstvo je tinjalo dugo. Uvijek sam bio osjetljiv na nepravdu i samo je bilo pitanje trenutka da se rasprave s kava i interneta pretvore u otvorene prosvjede. Pernar i ostali iz Zagreba su zapalili iskru i vidjeli smo da više ni u Karlovcu nemamo što čekati. Motiv je i osobni. Moji roditelji se cijeli život pretrgavaju od posla da osiguraju osnovno za mene i moje dvije sestre. Trudili su se iz petnih žila da bi samo preživjeli. A sudbinu moje obitelji dijeli većina hrvatskih obitelji. To nije u redu i mi mladi gorimo od želje da to promijenimo. I između ostalog, zato se odlučujemo na prosvjed.
KAP: Facebook generacija se, barem onima koji su odrastali na izravnom kontaktu, činila inertnom, a internetske društvene mreže medijem koji više razdvaja nego spaja stvarne ljude. Ovi prosvjedi su nas uvjerili u suprotno.
SŠ: Društvena mreža nam je strahovito pomogla zato što je širenje informacija jeftino i brzo stiže do ogromnog broja ljudi. Moram reći da dio zasluga zašto se sve ovo dogodilo ide i ljudima koji su se upravo preko internetskih društvenih mreža pobunili protiv tiranija na sjeveru Afrike i Bliskom Istoku. Već se tamo moglo vidjeti koliko je moć komunikacije preko interneta velika.
KAP: Karlovački prosvjedi nose u sebi specifičnost da poruke nisu upućene samo državnoj vlasti, već i lokalnim vlastodršcima. Tu se srušila još jedna predrasuda kako mladi Karlovca uopće nemaju pojma tko je gradonačelnik ili župan.
SŠ: Bilo je rasprava među nama prije prosvjeda hoćemo li naše parole i zahtjeve upućivati samo državnoj vlasti. Ne prate svi mladi s kojima sam u kontaktu lokalnu politiku do u detalje. Ali svima koji su s nama prosvjedovali i koji nas podržavaju savršeno je jasno da Karlovac, kao i ova zemlja idu u krivom smjeru. Ista politika i stranka vodi državu i Karlovac, pa je logično da je nezadovoljstvo usmjereno i prema lokalnim političarima. Moram reći da me gradonačelnik zvao da razgovaramo što nas muči, ali nisam otišao.
KAP: Zašto?
SŠ: To nije samo moja odluka, takav je stav svih u organizaciji prosvjeda. Prvo, gradonačelnik je izabran od građana na izborima i ima mandat da provede svoje ideje u djelo, a ne ja ili netko drugi. On jednostavno mora znati probleme Karlovca koje treba riješiti. Ne vidim smisla u tome da se konzultira o tome sa mnom. Drugo, sastanak s gradonačelnikom bi mogao dobiti negativne konotacije i s time bi se moglo manipulirati. Zasad, ono što imamo reći, izgovaramo na prosvjedima.
KAP: Dobro, ali da ste otišli na razgovor što bi rekli gradonačelniku?
SŠ: Iskreno, rekao bih mu samo jednu stvar. On je gradonačelnik, ali svi znamo da njime ne vlada. Bez obzira kakav Jelić jest kao osoba, može imati ne znam kakve ideje i rješenja, ali gradom vlada netko drugi. I to je možda najveći karlovački problem.
KAP: U redu, aluzija je jasna. Koliko razumijemo, prosvjednici traže samo jednu stvar, da aktualna vlast ode. Smatrate da je promjena dobra sama po sebi?
SŠ: Da, promjena je dobra sama po sebi. Ali po mom mišljenju cilj ovih Facebook prosvjeda nije samo da se sruši Vlada, već da se konačno narod ujedini u jednoj stvari. Moral u Hrvatskoj je uništen upravo zbog podjela, na lijeve i desne, na partizane i ustaše…Veliko dostignuće ovih prosvjeda je što su te podjele u njima prevaziđene, da smo ujedinjeni u ideji da samo želimo živjeti bolje. Nije važno tko je na vlasti, važno je hoće li se odlučiti na rezove i reforme nužne da se živi bolje. Sad rušimo HDZ, ali je poruka svima koji dolaze kasnije da će proći isto ako ne budu radili u cilju da građani žive bolje.
KAP: Je li to nadilažnje podjela objašnjava suradnju s desničarskim Hrvatskim nacionalnim frontom?
SŠ: Moram to objasniti. Imali smo razgovore s gospodinom Bogovićem, ali oni kao udruga nisu sudjelovali u organizaciji. Nažalost, ispalo je nespretno, HNF nam je na kraju napravio lošu reklamu jer je donio svoja obilježja mimo dogovora, iako je dogovor bio da može doći tko hoće i s lijeva i s desna, ali nastupamo kao skup građana bez oznaka s ideološkim konotacijama. Ograđujemo se od natpisa “za dom spremni” i zastava s grbom koji nije službeni grb Republike Hrvatske.
KAP: Kamo bi sebe svrstali po političkom opredjeljenju?
SŠ: U nešto mlađim danima bio sam skloniji desnici, ali sam brzo shvatio da se iza te ideologije skriva laž. Osjećao sam se izigranim jer je pod ideologijom hrvatstva ova država pokradena. Sad nemam političkih preferencija, za onu sam opciju koja će ovoj zemlji i meni pružiti bolji život i biti dosljedna u provođenju reformi.
KAP: Znači da ćete kao i mnogi biti na velikim mukama na izborima jer su i ovi prosvjedi pokazali da se podjednako ne vjeruje ni HDZ-u ni SDP-u?
SŠ: Glasovat ću za promjene. Mogu biti siguran u jednu stvar, ako ovi Facebook prosvjedi postignu cilj, svaka naredna vlast morat će raditi za narod, ovo im je upozorenje da će opet imati gnjevne ljude na ulicama ako budu krenuli krivo kao HDZ sada.
KAP: Otkad ste krenuli u organizaciju jeste li imali problema, anonimnih poziva, pritisaka i slično?
SŠ: Zapravo ne. Nisam imao nikakvih neugodnih iskustava. Ne borim se za sebe nego za opću stvar, nemam se čega bojati.
KAP: Ipak, ne treba biti naivan. Ako danas-sutra budete tražili posao u lokalnoj upravi, odnosno državnoj službi mislite da ćete u uvjetima kad je najveća preporuka stranačka knjižica, imati ikakvih šansi?
SŠ: Iskreno, ako je to tako kako vi kažete, meni je to jednostavno gnjusno. Ali, imam nadu. Ako se sjetimo Hrvatskog proljeća, mnogi su trpjeli zbog svog djelovanja i mišljenja, no već 1974. Jugoslavija je dobila Ustav koji je bio temelj kasnijeg prava Hrvatske da se osamostali. Znači, postiglo se nešto. Šutnjom i strahom se ništa ne postiže.