Izbori za mjesnu samoupravu dolaze nam u okruženju drukčijem nego ikad dosad. Svjedoci smo bunta političkih nezadovoljnika, demonstracija na ulicama i trgovima, ali i stranačkih skupova koji uspijevaju okupiti više sudionika nego na svim dosadašnjim prosvjedima zajedno.
Osim aktualne vlasti, mladih nezadovoljnika, branitelja i svih ostalih probodila se i oporba. Tri dana prije izbora za lokalnu samoupravu u gradskim četvrtima i mjesnim odborima, pozicija i opozicija nastavljaju rat papirnatim argumentima. Zgrade kolektivnog stanovanja u svim gradskim četvrtima prepune su poziva i slikovnica koje zovu na izbore, a programi svih tih zvaničnika obećavaju nam brda i doline – od boljih uvjeta života, stanovanja, zelene kvartove i čiste rijeke, svaki kvart “po mjeri čovjeka”. Svi žele da građani dadu svoj glas upravo njima.
Redaju se konferencije za tisak, javne tribine, susreti sa građanima koji slušaju o novim komunalnim rješenjima, kulturnim i javnim zbivanjima,a objektima za mlade. Kao da će, ako na mjesnim izborima izaberete tu opciju, baš za vas i vašu ulicu poteći med i mlijeko. Naravno, od svega toga neće biti ništa jer bez obzira tko i zavlada u mjesnim odborima i gradskim četvrti, ionako je u ostvarivanju svih projekata mjerodavan jedino gradski proračun. On je zbog dobro poznatih nam razloga takav kakav je, siromašan, a kojeg tako i tako kroji i dijeli HDZ-ova gradska vlast.
Nedjeljni izbori za lokalnu samoupravu, nadaju se oporbenjaci, bit će dobar test, uvertira u parlamentarne izbore koji će se dogoditi krajem godine. Nadaju se oni da će rezultati biti dobar pokazatelj onoga što slijedi krajem godine. No mnogi bi se mogli razočarati posebno kad službeni podaci pokažu koliko je uopće birača izašlo na izbore. Vratih se mišlju dvadeset i nekoliko godina unazad kada su mjesne zajednice bile okosnica društvenog i političkog života. One su tada, međutim, imale pravnu osobnost, dobre novce od Grada i mjesnog samodoprinosa, a mali postotak odricanja bio im je garancija da će udruživanjem sa sredstvima Grada riješiti sve komunalne probleme koje su u svojim planovima zacrtali. Tada vodstvo u mjesnim zajednicama, za razliku od danas, nije tražilo političku afirmaciju već i im je lokalno djelovanje služilo na čast.