Godine 1906. dogodila se tzv. “toranjska katastrofa”. Kad je toranj već bio na 36-om metru visine izgradnje ( od 51-og predviđenog) primjećene su opasne pukotine, a toranj se nagnuo za 20 centimetara. Opeka u podnožju počela se jednostavno mrviti, jer je opterećenje bilo trostruko veće od dopuštenog! Prvi je grešku uočio nadzornik Riesner. Izvođač (graditelj i “Zorin- doma”) odmah obustavlja radove.
Iz Beča je pozvan profesor arhitekture Julius Koch, koji je s Jankom Holjcem iz Zagreba i Robertom Reissom iz Karlovca ustvrdili da bi se građevina srušila sama od sebe. Zanimljivo je da je napukline na crkvenom zidu iz dana u dan snimao karlovački fotograf Bela Grunstein i da su njegovi snimci uveliko poslužili stručnoj ekspertizi građevinara. Odlučeno je 1906. da se toranj sruši i gradi nanovo, ali za šest metara niži. Isto tako je i cijela crkvena lađa snižena za pola metra. Gradski inžinjer Reissner spasio je građevinu dodavši osam stupova visokih po deset metara ( i zidani od jako pečene opeke i posebno jakim “mortom”) i upotrijebivši armirani beton. Potrošeno je 10 tona željeza i tri vagona cementa. Portal crkve izveo je zagrebački klesar Franz. Krov je bio pokriven crvenim eternik škriljavcem. U veljači 1910. godine postavljen je privremeni crkveni oltar. Ta je crkva nažalost srušena krajem 40-ih godina prošlog stoljeća. Da je barem sačuvana crkvena lađa, danas bi grad imao odličnu koncertnu dvoranu, jer je, kažu, bila izvanredno akustična.
Ova razglednica sa pogledom iz Modrušanova parka nastala je oko 1915. godine.
Pripremili Nikola Perić i Danko Fajt
