Grad Karlovac poduzeo je niz promjena u kadrovskom i organizacijskom smislu posljednjih godina; restrukturiranje, reorganizacije, sistematizacije, natrpavanje pa kljaštrenje broja djelatnika, povećanje, pa smanjivanje odjela…Nije to patent sadašnje vlasti, mijene su – u skladu s retorikom da se povijest briše i nova počinje s novom vlasti – svojevrsni standard, ali sadašnji gradonačelnik te je mijene i objašnjenja dotjerao do metafizičkih visina. Tako se to radi kad se od šume ne vidi stablo, to jest, od zamaranja zamršenim reorganizacijama ne primjećuje se kako gradska uprava propušta funkcionirati efikasno u najjednostavnijim zadacima. Flagrantan je primjer slučaj otpisivanja nenaplaćenih dugovanja Gradu Karlovcu u visini od 4 milijuna kuna, amenovan na ovotjednoj sjednici Gradskog vijeća.
Kao što se već u medijima moglo čuti i pročitati, od ukupne cifre najviše, 3,5 milijuna kuna, otpada na dug za komunalne naknade. Dužno je ostalo ukupno 537 obrtnika ili tvrtki i ima tu svega, od nevjerojatnog duga od 865 tisuća kuna tvrtke Kordun do šest lipa obrtnika Branka Jugovića. Među dužnicima, kako neki mediji nisu zaboravili spomenuti, ima i novinara. Hm, među njima i potpisnik ovih redova. Inače ove kolumne nastaju na osnovu informacija iz druge ruke, dojava, razgovora za šankom ili na ulici…One su slobodno mišljenje skrojeno od često ne dovoljno definiranih puzli, i lako završavaju s krivom konkluzijom. No ovaj put, zbog sitne osobne involviranosti autora u proces koji je gradski proračun skratio za 4 milijuna kuna, nema nikakve sumnje. Umjesto što se gradonačelnik već godinama traži u labirintu suvišnih reorganizacija administracije koju vodi, za efikasniji rad trebao bi posegnuti za jednostavnim disciplinskim mjerama jer dio te administracije očito nije u stanju (ili ne želi) odraditi najelementarnije poslove.
Netko bi za to što je obrt Tihomira Ivke od 2007. godine ostao dužan Gradu 289 kuna, trebao dobiti otkaz. Zašto? U obrazloženju Komisije za popis nenaplaćenih potraživanja stoji da će nenaplativa potraživanja biti otpisana zbog nastupa zastare, ukinutih rješenja, okončanih postupaka stečaja ili likvidacije, neuspjelih ovršnih postupaka ili smrti dužnika. Spomenutom obrtu nije ukinuto rješenje, nije u stečaju, niti je likvidiran, ovršnog postupka nije bilo, a vlasnik je, sudeći i po ovom tekstu, još živ. Istina je slijedeća; nisam imao pojma da sam išta dužan (kao i još neki kolege s kojima sam razgovarao na tu temu), no kao vlasnik obrta dopuštam da nisam platio nekoliko računa po 36 kuna u 2007. Ali, obrt je bez problema zatvorio poslovne godine 2007., 2008., 2009. i 2010., a da Grad nijednom nije upotrijebio elementarne instrumente naplate, to jest držao se uobičajene procedure račun – opomena prva – opomena pred tužbu – ovrha. Sa saznanjem o dugu iz materijala za Gradsko vijeće, obratio sam se odjelu za financije i zamolio ih da reguliram dug bez obzira što je otišao u zastaru. Dočekala me uplatnica na gradskoj porti i želja da ne budem dužan Gradu mi je uslišana. Ali, u normalnom svijetu dužnik ne moli da plati dug, nego moli Boga da ode u zastaru. Poanta je u tome da se netko u Gradu, barem u ovom konkretnom slučaju nije ponašao u maniri dobrog gospodara. OK, to je samo 289 kuna, no što ako je Grad po objašnjenoj špranci propustio iskoristiti elementarne instrumente naplate onima na popisu s šesterocifrenim dugom, što je već ozbiljna imovinska korist s jedne i ozbiljan propust s druge strane. Bilo bi zanimljivo vidjeti koja je to sredstva prisile Grad iskoristio u najfrapantnijem slučaju Korduna, koji i dalje radi, dapače, njegov direktor vozi skupocjeni crossover Volvo i zna se povremeno zaletjeti do Dubaija. Je li ga Grad pritisnuo prijetnjom tužbe i ovrhe, ili ih je ovaj meštar rupa u zakonu preveslao bez prave borbe i ucijenio svojom dobro poznatom retorikom “meni ovih 200 radnika ne treba, ako budete gnjavili, šaljem ih sutra na burzu”? To objašnjenje od Komisije za nenaplaćena potraživanja, a ni od gradonačelnika nećemo čuti.
Poruka i pouka ove priče je generalno negativna jer olakim otpuštanjem dugova, osim što administracija pokazuje svoju nesposobnost, stavlja određene privredne subjekte koji uredno plaćaju u red budala, a druge u red povlaštenih pametnjakovića. I ne samo to, pobuđuje sumnju da je mnoštvo oprosta sitnih dugova tu samo zato da se zamaskira par “kapitalaca” kojima se možebitno išlo na ruku. Možda bi se gradonačelnik i suradnici trebali spustiti iz metafizičkih oblaka poslovne reorganizacije i krenuti od osnovnog. U ovom slučaju, račun – opomena – opomena pred tužbu – tužba – ovrha. Ako ne, posegnuti za disciplinskim mjerama po “zaslugama”, a ne političkoj liniji.