Odmah na početku, udruzi Kajda treba – skinuti kapu i čestitati. Svatko tko je barem jednom u životu pokušao organizirati makar najmanji koncert jednog benda u malom klubu zna koliko živaca često troše takvi poduhvati, pa je lako zamisliti koliko je posla, truda i nervoze trebalo utrošiti da se organizira četverodnevni festival bendova na otvorenom, i to potpuno volonterski. Štoviše, vjerojatno ponajviše zbog vremenskih uvjeta (ali i slabijeg odaziva sponzora u recesijskim vremenima), Kajda je nažalost na gubitku. Nakon travnja znatno toplijeg od prosjeka, gotovo bez padalina, vrijeme se pokvarilo baš za Hermetiku, a hladnoća i kiša smanjili su posjet i potrošnju hrane i pića, te u potpunosti uništili zgodnu ideju o kampu.
No, bez obzira na sve posjetitelji su se odlično zabavljali. Gotovo svi bendovi primljeni su vrlo toplo i sve je odisalo vrlo pozitivnom atmosferom. Kao ključan problem za dio posjetitelja i ove se godine pojavio tretman cover bendova, no odmah treba reći da je u glazbenom smislu situacija daleko bolja nego protekle – sve je više autorskih bendova, pa čak i oni najmlađi pokušali su se predstaviti s barem jednom do dvije stvari. Što se tiče čistih covera, nekima su dobrodošli, neki bi ih u potpunosti izbacili, a možda je najbliže nekakvom idealnom raspletu prijedlog po kojem bi cover bendovi otvarali i zatvarali festival, dok im možda doista nije “mjesto” u udarnom terminu.
O glazbenoj kvaliteti Hermetike najteže je pričati, jer ukusi su različiti. Ipak, po našem odabiru dva benda koji se trenutačno izdvajaju na karlovačkoj sceni su Humanofon i Udriground. I jedni i drugi znatno su kvalitetom nadrasli festivale demo bendova (tim veću pohvalu zaslužuju zato što su svirali na Hermetici). I jedni i drugi, nažalost, imaju problem lokaliteta, s tim da će ga možda nešto lakše prebroditi Udriground.
Odličan bend s odličnim i oštrim tekstovima i sjajnom svirkom ima samo jedan problem – dolazi iz Duge Rese. Što manja država to više centralističke bahatosti pa dok je u glazbeno razvijenim zemljama posve normalno da bendovi iz “provincije” steknu ogromnu reputaciju, u Hrvatskoj je to već godinama gotovo nemoguće. Humanofonu je još gore, jer njihov problem nije što su iz Karlovca, već što su iz Hrvatske. Iako je njihov set na Hermetici mnogima djelovao kao da smo na trenutak preselili na neki veći europski festival, Humanofon bi bio posve jednako (ne)poznat i da je iz Zagreba. Nisu oni anonimni bend, to nikako, sviraju često i rado su viđeni gosti diljem lijepe naše, ali ipak je sve to u znatno manjem obimu nego što svojom kvalitetom zaslužuju.
Bilo je i ugodnih iznenađenja. To se prije svega odnosi na vrlo dobar početak netom osnovanog Opsajda, vrlo solidne stvari benda Lennon Shot Dead i lijepo iznenađenje na samom kraju festivala, mladi bend Echo.
Za one koji vole i malo lakše zvukove, svakako treba spomenuti Slowtime. Tko ih je prvi i jedini puta čuo na Hermetici mislit će da smo poludjeli, no to je pouka koja bendu može biti vrlo vrijedna ukoliko se orijentiraju na sebe i svoju svirku, a ne na vrištanje iz prvih redova. Slowtime ipak vrijedi spomenuti zbog vrlo lijepe “Najljepši san”, ponajbolje karlovačke pop-rock pjesme u posljednjih…puno godina. Nije baš da je grad na četiri rijeke obilovao bendovima toga tipa.
Što se tiče, uvjetno rečeno, manjih gradskih “podscena”, punkere je najviše zadovoljio PSD, metalce Downcast Art i Maelstrom, a nemoguće je ne spomenuti izuzetno kvalitetan i zanimljiv eksperimentalni fusion-jazz projekt – The Project.
Bilo je i odličnih cover svirki, no to je ipak neka druga kategorija.
Bila su to četiri duga dana (večeri) i vjerojatno smo nekoga nehotice propustili spomenuti. Zasigurno će biti i onih kojima su favoriti bili posve drugi bendovi, no sve to je dio priče i pokazuje kako karlovačka scena polako postaje živahnija nego što je to bio slučaj proteklih godina.
KAportal.hr