Ne znam jesmo li mogli više napraviti. Istina je da ne razmišljamo previše o tome, to je možda i greška. Ne guramo se nigdje, nismo ljudi koji bi okolo nazivali i pokušavali se progurati. Bitno je druženje i svirka – priča Dino Pavlov, najmlađi član karlovačkog benda Humanofon, koji, što i nije baš tako čest slučaj, od osnivanja svira u istoj postavi. Čine ga Vedran Pavlov (gitarist i pjevač), Dino Pavlov (bas), Nenad Panić (gitarist i pjevač) i Damir Trputec (bubnjevi). Ravnopravnim članom benda smatraju i Pavla Kraljika, “tonca na stejdžu”, ali, kao u dubrovačkom bendu koji se po sličnom problemu i nazvao, svejedno im “fali peti”.
– Da, fali nam peti. Nikako da nađemo još jednog člana, bilo je par pokušaja, ali nisu bili dugovječni. Ima vremena, valjda će nam se posrećiti – kaže Dino.
Što Humanofon zapravo svira najteže je pitanje za glazbene novinare, posjetitelje koncerata, ali, pokazuje se, i za sam bend:
– Mi se osjećamo kao punkeri – smije se Dino Pavlov i nastavlja – ali, naravno da ne sviramo punk, toliko se može čuti iz naše glazbe. Nekako nas najčešće “guraju” u ska, reggae, ili to spoje u reggae/ska, ali mi se baš i ne osjećamo kao reggae/ska bend. A, i nije važno kako će netko nazvati ono što sviramo, važnije je da se sviđa nama i onima koji nas slušaju i posjećuju naše koncerte.
Humanofon je svirao dosta, ali je snimao malo. Za bend koji je proputovao dobar dio Hrvatske, više puta svirao u Rijeci i Zagrebu, zatim u Umagu, Korčuli, Kastvu…naravno, i diljem Karlovačke županije, bend koji je redovito dobro primljen od publike i kritike, snimaka je doista malo.
– Imamo samo taj stari demo s pet pjesama, koji je već malo i zastario, jer rijetko sviramo te stvari na koncertima. Sad radimo na ozbiljnijem materijalu, ali to “sad” vuče se još od prošlog ljeta, ja studiram, ostali članovi benda su zaposleni i malo je vremena. Ali, vjerujem da ćemo ga uskoro zgotoviti. Hoćemo li ga ponuditi nekoj izdavačkoj kući? Ma, ne znam, teško. Ne vrijedi to baš danas, ionako svi skidaju s neta, onda ćemo radije napraviti svoje izdanje pa ako baš netko želi kupiti neka ga kupi za 20 kuna – najavljuje Dino.
I svirke se obično događaju u ciklusima. Obično nakon nekog nastupa uslijedi još nekoliko poziva, a onda kada se sve stiša prođe i po godinu dana bez koncerta.
– Ne znam, kažem ti, ne guramo se. Sad na Hermetici nas je slušao neki čovjek pa pozvao u Osijek. Bilo bi dobro otići, ali ne znam hoćemo li uspjeti od drugih obaveza. Mada, na kraju uvijek “uspijemo”. Nakon Karlovca i Hermetike svirali smo za vikend i u Umagu, a sutra smo u Zagrebu – nabraja Pavlov. Riječ je o nastupu u okviru natjecanja (“ne volimo natjecanja, ne možeš se natjecati u glazbi, ne znam zapravo zašto smo se na ovo prijavili”) HR Demo klub. U zagrebačkom Hard placeu Humanofon svira sa splitskim Produženim kabelom i varaždinskom Manubom. Najbolji bend večeri krajem svibnja nastupit će na finalu mjeseca.
– Nadam se da će koncert biti dobar, sve ostalo je manje važno. Mi sviramo iz gušta, bitno je druženje, a ako nešto od toga i bude, onda super – zaključuje Dino, koji, pomalo, u sobi, radi i na vlastitom lo-fi projektu Soft Skin Now Acne.
Karlovačku scenu respektiraju i podržavaju sve bendove, iako misle da bi međusobni odnosi mogli biti i bolji.
– Sviđa mi se Duhovna pastva…Me as well je dobar…i jako mi je žao što nisam čuo Udriground, jer smo tu večer svirali u Umagu. Jedva čekam da ih čujem.
KAportal.hr