Nužno je da osobe koje čine sferu javne komunikacije
u Hrvatskoj, posebno političari, počnu snositi odgovornost za
izgovorene riječi, rekla je Tamara Gazdić-Alerić,
profesorica na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, koja je u
Gradskoj knjižnici Ivan Goran Kovačić održala predavanje na temu
”Stilska obilježja političkog govora”.
U svojoj doktorskoj disertaciji, koju temelji na oko 46 sati
preslušanih fonograma rasprava iz Hrvatskog sabora, ustvrdila je
da se u Hrvatskom saboru često krše pravila jezičnog i uljuđenog
ponašanja, iako hrvatski političari u svojim raspravama koriste
prilično tečan govor. Fonogrami su postali dostupni tek nakon što
je na snagu stupio Zakon o pravu na pristup informacijama 2003.
godine, dok su do tada bili nedostupni za javnost s objašnjenjem
da ”nisu za vanjsku upotrebu jer nisu lektorirani”.
Kao jedan od najboljih i najemotivnijih političkih govora od
1990. godine pa do današnjih dana, Gazdić- Alerić istaknula je
govor Vlade Gotovca ispred zgrade Komande 5. vojne oblasti iz
1991. godine.
U saborskom govoru su neizostavne i metode ” zamućivanja”
odgovora na postavljeno pitanje, kao i poštapalice (najčešće se
koristi riječ ”dakle”), a zastupnici se vole koristiti i
frazemima, poput ”voditi računa” ili ”dovesti u pitanje”.
Oko stotinu studenata Filozofskog fakulteta na kojima je
provedeno istraživanje o važnosti jezične kulture navelo je da ih
kod političara najviše smeta upadanje u riječ, neodgovaranje na
pitanja i nepravilno izgovaranje stranih riječi, dok cijene
upotrebu standardnog jezika i izbjegavanje vulgarizama u govoru.
Ipak, od svega im je najbitnije da se izrečena obećanja provedu u
djelo.