Ne ulazeći u ideološke rasprave oko toga jesu li “crni” i “crveni” bili isti ili ipak među dva najzloglasnija sistema modernog doba ipak postoje i neke razlike, valja reći kako hodajući ulicama grada na četiri rijeke (kao, uostalom, i većine hrvatskih gradova) nećete imati problema da na zidovima pronađete kukasti križ ili, pak, srp i čekić. Ima ih i u centru grada, na vidljivim mjestima, jednako kako i na skrivenim (ali za nadležne službe jednako je kao da su svi na skrivenim mjestima). Nestat će samo ako ih nagrize zub vremena. Isto vrijedi i za puno benignije natpise poput izraza ljubavi, omiljenih bendova, pošalica…uglavnom, zidovi, ali i komunalne službe, trpe uglavnom sve, osim natpisa “HDZ – bando lopovska” i, po najnovijem, “Turković odlazi”.
Dvije riječi koje nisu prijetnja, nisu niti uvreda, već su jednostavno stav navijačke skupine Gademz, ovih su dana sivom bojom prefarbane na zidu jedne rakovačke zgrade, iako taj isti zid sadrži i druge grafite. Nedavno je, bez ikakvog objašnjenja, Gademzima zabranjen i unos transparenta “Turković odlazi” na zagrebački Maksimir, mjesto na kojem već gotovo godinu dana borbu protiv Zdravka Mamića vode Bad Blue Boysi.
I karlovački BBB imali su sličnih iskustava – kada je Dinamo gostovao u Karlovcu poruka protiv Mamića izvješena na podvožnjaku kod tržnice uklonjena je brzinom munje.
U državi u kojoj živimo i koju volimo, a koja nas zauzvrat jednakom mjerom prezire, biti navijač postala je – presuda.
Ali, nisu li navijači huligani? Razbijači? Uzrok za prazne stadione jer tko će ići na utakmicu kada horde pomahnitalih navijača razbijaju sve pred sobom?
Činjenice? NK Karlovac je dvije godine u prvoligaškom društvu, bili su u Karlovcu i Bad Blue Boysi, i Torcida, i Armada…i gradu su nanijeli daleko manje štete nego što prosječni posjetitelj narodnjačkog kluba tokom večeri razbije čaša. Zapravo, budimo konkretniji – nisu mu nanijeli nimalo štete. S druge strane, nema dana da u izvješću PU karlovačke, gotovo u fusnoti, nije nabrojano nekoliko slučajeva kršenja javnog reda i mira ili nasilničkog ponašanja. Zagrepčani su, pak, imali lijepu priliku da uživaju u nogometu bez “nasilnika”. BBB bojkotiraju odlazak na utakmice svoje najveće ljubavi, inzistirajući na odlasku Zdravka Mamića. Rezultat? U gotovo milijunskom gradu, utakmici na kojoj je proslavljen naslov prvaka prisustvovalo je oko 500 gledatelja.
Jasno, navijači nisu udruga ljubitelja cvijeća. Događaju se i incidenti, događaju se (puno rjeđe nego što državni mediji žele ostaviti dojam) i tučnjave i razbijanja. No, barem u Karlovcu znamo da za razbiti kafić nije nužno biti član navijačke skupine. River pub nije porazbijala mladež BBB-a. Neka druga tri slova su bila u igri.
No, u državi naviknutoj na šutnju, među narodom naviknutim da potiho gunđa, nije čudno da su navijači postali neprijatelj broj 1. Jer, zamislite, oni se bune. Njima je dosta Turkovića, njima je dosta Mamića, a to se ne libe i jasno reći i pokazati. Zato su u javnosti pretvoreni u bauk, čudovište koje baulja gradom prevrćući kontejnere, razbijajući izloge i napadajući nedužne prolaznike.
O tome da su, samo u Karlovcu, i Gademzi i BBB i Torcida, imali više humanitarnih akcija, da BBB svojim sredstvima podižu spomen ploče poginulim braniteljima u Karlovcu, ali i Vukovaru, da su Gademzi i BBB grad na četiri rijeke itekako uljepšali prekrasnim grafitima na više lokacija i zgrada koje nadležni nisu dotaknuli desetljećima (osim ako na njima netko napiše “Turković odlazi”)…o tome nećete često čuti ili čitati. Ne uklapa se u nametnuti obrazac.
Bježite od navijača – da ne biste slučajno čuli što doista poručuju. Mogli biste slučajno poželjeti da podignete pogled s poda i glas za ono do čega vam je doista stalo.
I za kraj – Turkoviću odlazi!
Neprofesionalno? Možda. Kao i trošenje gradskog novca za brisanje navijačkih poruka.
Turkoviću odlazi! Mamiću odlazi!
Darko Lisac