Nakon objave studije o razdjelnicima, ekspresno su reagirali iz Regionalne organizacije zaštite potrošača (ROZP) koji navode da se radi o još jednom “u nizu nevjerodostojnih uvjeravanja kako su razdjelnici najkvalitetnije rješenje.
Prilažu i tablicu u koje je, tvrde vidljivo da se radi o navodno manjoj potrošnji, ali nikako i manjim računima.
Zbog velikog interesa za ovu temu priopćenje ROZP-a prenosimo u cijelosti… Trgovcima koji proizvode toplinsku energiju je za proces proizvodnje u svako vrijeme potrebna ista količina novaca, i mogu se potrošači smrzavati (štedjeti) koliko žele opet će trebati ista količina novca. To dokazuje i što su neki trgovci priznali nekim potrošačima manje račune, ali sada traže povećanje cijene paušala (snage) van ogrjevne sezone.
Nadalje, prema informacijama dostupnim ROZP diljem Hrvatske su učinjene velike manipulacije sa ugradnjom razdjelnika, od krivog programiranja, preko programiranja u koordinaciji da toplanama, do podmićivanja ovlaštenih predstavnika stanara ako nagovore stanare na ugrade razdjelnike. Nadalje očitanja koja vrše trgovci razdjelnicima nemaju nikakvog nadzora niti provjere, kao što nije bilo provjere nadležne inspekcije sukladno zakonu prije ugradnje razdjelnika.
Neprihvatljivo je da u Povjerenstvu ministra od 21 člana je samo 2 predstavnika potrošača (8%), jer nezadovoljstvo su iskazali potrošači, a ne trgovci i tu svaka priča uljučenosti trgovaca u “Studiju učinkovitosti” i “Povjerenstvo za razdjelnike ministra gospodarstva” završava.
Objava ove navodne Studije je još jedan u nizu pritisaka na javnost i Ministra gospodarstva. Vrijeme je da javnost shvati o čemu se radi. Nije problem moraju li se ugraditi mjerni instrumenti ili ne, jer Zakon je jasan, sve se plaća prema izmjerenoj potrošnji; struja, plin, voda, telefon itd., ali problem je u manipulacijama kojima su potrošači prevareni pričom o uštedi i zakonskoj obvezi ugradnje upravo razdjelnika. Problem je u nepoštenoj poslovnoj praksi preko agresivnog marketinga koje su radili i rade trgovci razdjelnicima.
Problem je što su lokane samouprave (osim Karlovca) sufinancirale isključivo ugradnju razdjelnika. Problem je teza da oni koji su ugradili razdjelnike štede, a ostali drže otvorene prozore. Problem je što uštede nema, niti na računima potrošača, a niti na količini potrošenog loživog ulja ili plina. Profitirali su jedino trgovci razdjelnicima i građevinski sektor ugradnjom plastične stolarije i termo fasada. Problem je što je to investicija koja se u najboljem slučaju može vratiti za 80 godina, a to znači da je neisplativa. Priča o razdjelnicima je započela davno prije Zakona o tržištu toplinske energije, kada su trgovci razdjelnicima krenuli u agresivnu kampanju o uštedama pomoću razdjelnika, a ministar Popijać donio Pravilnik o “korektivnom faktoru” na način da ako je 50% stanara ugradilo razdjelnike ostali plaćaju skuplje grijanje čak do 25%. Sasvim je jasno da su tako račini onih koji su ugradili razdjelnika bili manji od onih koji ih nisu ugradili. Ministar Vrdoljak je preuzeo taj model i čak ga djelomično ugradio u Zakon o tržištu toplinske energije, glorificirajući razdjelnike koji je izrijekom navode u Zakonu, a naročito sa kasnijim podzakonskim aktima.
Ministar Panenić je odmah po preuzimanju mandata čuo glas potrošača, što ministri prije njega nisu čuli i uočio da “nešto ne valja”. Iako se preko medija vrši stalni pritisak interesnog lobija na Ministar prihvati “status quo”, uvjereni smo da će se pokrenuti potrebne mjere i radnje da oni koji su bespotrebno osiromašili potrošače lažnim obećanjima, te ugradili razdjelnike sumnjive kvalitete, bez da su dobili bilo kakvu dozvolu da se predmetni razdjelnici smiju koristiti na hrvatskom tržištu i prodavati po cijeni koju nije diktiralo tržište, nego trgovci pozivajući se na ZTTE i Direktivu EU, u što je većina potrošača povjerovala.
Mi smo zagovornici da se mjerni instrumenti moraju ugraditi, na državi je da odredi model, a da ne bude diskriminacije među potrošačima, ali smo energično protiv nepoštene poslovne prakse koja je provedena uz u najmanju ruku šutnju resornog ministarstva i nadležnih inspekcija. Zagovornici smo jeftinijeg grijanja, ali to neće omogućiti razdjelnici, nego reorganizacija toplinskog sustava u Hrvatskoj na kvartovske minitoplane koje će za zagrijavanje koristiti obnovljive izvore energije i biti u kogeneraciji.
Ima li smisla prije toga prijetiti sa kaznama do 50.000 kn potrošačima ako ne ugrade mjerne instrumente i to razdjelnike, je veliko pitanje. Ali sasvim je jasno da za ovakvo stanje u toplinarstvu u Hrvatskoj i ugradnju nepouzdanih mjernih instrumenata “netko” mora odgovarati. Ne prejudiciramo rješenja, ali korisnost razdjelnika mogu potvrditi jedino i isključivo potrošači, a nikako trgovci. Trgovci su svoje rekli, sada smo mi potrošači na redu! ROZP
KAportal.hr