Kada krenete na duhovni put, ako ste ispravno vođeni, možete samo
napredovati. Postoje načini kako čovjek samome sebi može pomoći,
a tu je važno pravilo da drugome radimo ono što samima sebi
želimo. Važan je i rad u prirodi koji osvježava uz hladnu vodu,
vatru i pjevanje. Valja uzeti i što nam nude religije i znanosti,
priča Luka Hodak, bivši načelnik Saborskog, “šaman” u javnosti
najpoznatiji po dočeku 2009. godine u vigvamu uz buniku kada je
smrtno stradao Ratko Barić.
Hodak, koji je u srijedu u Knjižnici za mlade predstavio svoju
autobiografiju “Put bez povratka – duhovna potraga jednog
ratnika”, i dalje, po posljednjim informacijama iz medija, čeka
početak suđenja za taj slučaj. Barića na promociji nije spomenuo
niti se osvrnuo bilo kako na taj slučaj. Hodak je krajem prošle
godine osuđen na uvjetnu kaznu zatvora zbog nenamjenskog trošenja
36.450 kuna iz općinskog proračuna.
Kako sam završio na optuženičkoj klupi i u zatvoru? U takvoj
situaciji se radi retrospektiva aktivnosti da vidiš gdje si
pogriješio. Žao mi je onih koji su mi propisivali kaznu i onih
koji su pripremali to. Svoj teret nosim i to ima cijenu – kaže
Hodak.
Osim što generalno savjetuje o duhovnom životu, Hodak otkriva da
“ima i program za suočavanje s problemom opijata”.
Mogu pomoći. Ako ništa drugo, dođite na Plitvice. Tamo ćete
povjerovati da priroda ima pamet, rekao je Hodak.
U knjizi opisuje svoj osobni i duhovni razvoj, kako je još u
djetinjstvu i mladosti doživio “neobična onostrana iskustva”.
Opisuje i svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu.
U ratu mi je, u minskom polju, kada smo bili okruženi
neprijateljem, ozbiljno zazvonilo. Tada sam se prvi puta predao
Bogu. Dogodilo se čudo i nitko nije pucao i zatočili smo
neprijatelje. Dakle, nije nam trebao doping. Osjećali smo da smo
koordinirani Nečime. To funkcionira. To se zove magareća škola,
kaže Hodak.
Nakon obiteljske tragedije prijatelj, također hrvatski branitelj
koji je također pretrpio obiteljsku tragediju, predlaže mu put u
Indiju.
Kao i svi ratnici, imao sam problema u obitelji. Nitko od nas
nije ostao “građanski centriran”. Obitelj to ne može podnositi.
Dogodila mi se tragedija i odlučio sam istražiti zašto baš meni.
Prijatelj iz Vukovara je rekao da je išao u Indiju, pa sam i ja
otišao. Tamo sam doživio fleševe iz djetinjstva – nastavlja
Hodak.
KAportal.hr