Tomislav Pavletić-Člibi, Ljudevit Mejaški, Dragor Nikolić, Rudolf Starić, Vjera Latković, Miroslav Bjeloš, Marta Mikić, Ivan Gradišar…i danas manje ili više poznata imena starijim Karlovčanima, vjerojatno puno manje među mlađima. To su ljudi koji su najzaslužniji što je Karlovac prije 27 godina dobio Dane piva, manifestaciju koja uz sve kontroverze u posljednjih desetak godina ipak svake godine okuplja oko 100 do 150 tisuća gostiju.
U početku, kontroverzi nije bilo. Grad je jedinstveno stajao iza manifestacije, štoviše, izborio se za nju unatoč otporu koji je dolazio iz najvećih centara, prvenstveno Beograda, Zagreba i Ljubljane.
– U Jugoslaviji je tada djelovalo 29 pivovara i iako se ideja svima svidjela, ovi “najveći” bunili su se zašto bi to bilo baš u malom Karlovcu. Neki su, pak, predlagali da mi održimo prvu priredbu, a da se potom iz godine u godinu Dani piva sele iz grada u grad. No, uspjeli smo se izboriti – prisjeća se Ljudevit Mejaški, koji je u to vrijeme bio generalni direktor Karlovačke pivovare.
Ideja ja zapravo potekla od Dragora Nikolića, voditelja Turističkog ureda, a u realizaciju je svojski prionuo Tomislav Pavletić, iz odjela marketinga Karlovačke pivovare. Naravno, uz obilatu pomoć gore spomenutih, ali i mnogih drugih volontera.
Manifestacija je ipak prerasla jezgru
Dane piva svi su jednodušno podržavali negdje do 2000., iako su već u periodu nakon Domovinskog rata izgubili prvotnu zamisao i prestali biti festival različitih pivovara, već su manje ili više iz Karlovačkih dana piva pretvoreni u Dane karlovačkog piva. Ipak, pretjeranih primjedbi nije bilo sve do prijelaza u treće tisućljeće i selidbe iz grada na ŠRC Korana. Oni koji su organizirali prve Dane piva, ipak se ne slažu posve s tim primjedbama.
– Teško bi bilo danas organizirati Dane piva u staroj jezgri, manifestacija je ipak znatno nadrasla te okvire. No, nema razloga da se u gradu ne održavaju popratne manifestacije – gotovo jednoglasno kažu Mejaški i Pavletić.
Prema njima, ali i mnogim Karlovčanima, putokaz kako bi Dani piva danas trebali izgledati dala je Turistička zajednica 2007. godine. Uz nešto kvalitetniji zabavni program, te je godine Karlovac obilovao popratnim događanjima, jazz i rock svirkama, Nepokorenim gradom, natjecanjima na Korani, obaranjima “pivskih rekorda” i nizom sadržaja kakvi se, nažalost, nisu ponovili. Za nagradu za organizaciju doista najkvalitetnijih Dana piva u posljednjih petnaestak godina – Turističkoj zajednici manifestacija je oduzeta.
Nema sumnje kako je i to jedan od ključnih problema Dana piva danas – lutanje u organizaciji. Grad i Karlovačka pivovara “loptaju” se najvećom gradskom manifestacijom, gotovo da je svake godine organizacija prepuštena nekom drugom – ove godine, pak, opet je organizira Turistička zajednica, iako donekle “u posljednji tren” pa se ozbiljniji pomaci, nadamo se, mogu očekivati tek sljedeće godine, ukoliko TZ napokon dobije povjerenje da dobije organizaciju na duži rok. Popratnih događanja po gradu ove godine ima doista puno, no nisu i “službeno” uključeni u program Dana piva, što je veliki propust.
Koliko piva za jednu plaću?
A, tko zna, možda je problem i u teškoj gospodarskoj situaciji koja nas sve pritišće i zbog koje ne možemo biti opušteni kao što smo nekad bili. Pivski stručnjaci jasno računaju kakav je standard bio nekad, a kakav danas.
– Igrali smo se brojkama i tada, izračunali smo da za prosječnu plaću građanin Karlovca 1984. godine može popiti do 1.100 piva. Ove godine? Ne više od 300 ili najviše 400 – kaže Mejaški, dodajući kako su u ono doba najpopularnija i najkvalitetnija piva bila karlovačko, nikšićko, apatinsko i laško. Za najlošije je slovilo – beogradsko, no mnogim Karlovčanima ipak je ostalo u dobrom sjećanju, jer upravo su Beograđani na zanimljiv način besplatno dijelili pivo – svakodnevno u 17 sati teklo je iz lavljih glava na zdencu na Jelačićevom trgu.
No, sva lutanja gradske vlasti treba zaboraviti narednih osam dana. Nema sumnje kako će i ove godine ŠRC Korana biti prepun Karlovčana, ali i brojnih gostiju iz Zagreba (iz kojeg su organizirani i besplatni autobusi), Rijeke, Slovenije…koji će se dobro zabaviti. No, već 5. rujna trebalo bi se napokon ozbiljno pozabaviti budućnošću manifestacije koja zasigurno može ponuditi i puno puno više.
KAportal.hr
(u tekstu su korišteni dijelovi razgovora s Ljudevitom Mejaškim i Tomislavom Pavletićem, objavljeni u Novom listu)