O Kupi i njezinim mostovima moglo bi se ispričati na desetke pričica i anegdota. Žale se tako novine 1884. godine na “fakinariju” koja se kupa pod mostom i odozdo besramno vire pod haljinice “nevinih djevojčica” što prolaze mostom. Bili su neuhvatljivi za gradskog stražara koji je uzalud jurcao obalom i derao se “Ste čuli da je Miško prebubnal da je tu zabranjeno kupanje”!?
Miško je bio gradski bubnjar koji je po gradu oglašavao naredbe poglavarstva. To je radno mjesto ukinuto tek 1902.godine. Mjeru je prevršio neki sedlar s Banije, koji se za ljute zime 1895. vraćao “razigran banijanskim vinom” sa svojim drugom mesarom preko mosta i iz čista mira skočio u zimskoj kabanici u ledenu Kupu. Isplivao je kojih 700 metara nizvodno, spasio glavu i sutradan nastavio pijaču s prijateljima kao da ništa nije bilo. Ovo je rijedak zimski motiv na razglednici na kojoj se vido i kuća veletrgovca J. Baraka, a putovala je 1907. godine.
Pripremili Nikola Perić i Danko Fajt
