Karlovačka Udruga potrošača “Korana” uputila je javnosti apel za donošenje Zakona sa socijalnom kategorijom, na način se potrošaču ne smije prekinuti dostava tj. isključiti struja, voda i telefon, te mu se ne može oduzeti stan. Suočeni s ekonomskom krizom najsiromašniji često ostaju i bez struje i vode, te stanova pod pritiskom dobavljača i ovrha. Kako tvrde u “Korani” ove usluge proizlaze iz temeljnog načela potrošača Europske unije i zadaća iz Nacionalnog programa zaštite potrošača koje govore o “pravu na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu” te poglavlja 28. “Zaštita potrošača i zdravlja” iz pristupnih pregovora za ulazak u EU.
– Smatramo da nije sukladno Ustavu RH, stvarati registre “siromašnih, jer Ustav Članak 1. Stavak 2. “U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.” , a posebno Članak 14. “Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.” i konačno Članak 21. “Svako ljudsko biće ima pravo na život.
Današnji stupanj razvoja čovječanstva je takav da bez struje, vode, telefona i stana čovjek nema osnovne uvjete za život. Struja je osnov svega, osnovna životna energija, bez struje nema ledenica, klima, radija, televizora, kompjutera, svjetla, vode, grijanja, liftova, bakomata, satova i niz drugih stvari koje čine život suvremenog čovjeka. Poznata je i znanstvena činjenica da bez vode čovjek može preživjeti najviše tri dana, kaže u priopćenju predsjednik udruge “Korana” Goran Glavač. Kako dodaje, prekine li mu se isporuka vode, čovjeka se da bi biološki preživio tjera u kriminal tj. da ide u krađu vode. Bez telefona, čovjek potrošač, ne može pozvati hitnu pomoć, ne može pozvati broj 112, tj. izopćuje ga se iz javnosti. O stanu nije potrebno iznosti činjenice, ali nijedan hrvatski zakon ne poznaje pojam “beskućnik”, niti to tretira Ustav, a danas je u Hrvatskoj beskućnika sve više kojima se oduzimaju stanovi pod pojmom ovrhe ili na drugi način. Iz ovih temeljnih razloga smatramo da se narečene usluge ne smiju ograničiti po kriteriju siromaštva, jer ne prihvaćamo da je privilegija bogatih da koriste struju, vodu, telefon i stan. Pokušava se sadašnje stanje opravdati neplaćanjem dugova za isporuku narečenih usluga. Smatramo to nehumanim promišljanjem i praksom, jer ne mogu se osnovne životne potrebe poistovijetiti s kreditnim zaduživanjem. Osim toga u hrvatskom zakonodavstvu postoje instumenti da se svaki dug naplati, pa ĉak u krajnosti i po Zakonu o osobnom stečaju koji je u proceduri.
– Ako se prouče Opći uvjeti o isporuci vodne usluge, također se nailazi na klauzulu o prestanku pružanja usluge, što je posebno iritirajuće u stambenim zgradam, gdje ljudi još uvijek plaćaju potrošnju vode po članovima kućanstva, jer tvrtke koje pružaju vodne usluge, “ne mogu” obračunavati istu po potrošnji, u stanovima nema vodomjera, a ne pristaju da si stari mogu ugraditi vodomjere koje bi oni priznali kao relevantne za potrošnju. Pitanje kako se to stan u stambenoj zgradi isključuje iz sustava pružanja vodne usluge, a da se oštećuju ostali potrošači. Neki davatelji te usluge su čak toliko “usavršili” tu prijetnju, da isključuju cijeli ulaz, ako ima velikih dužnika na tom ulazu. Općih uvjeta za korištenje telefona ustvari i nema, jer je uvjet da davatelj usluge sam procjenjuje hoće li potrošaču omogućiti korištenje usluge, a isključuje ga također po nahođenju i vjerojatno visini duga. Zato ne pristajemo da se “Zakon o siromašnim korisnicima električne energije” donosi bez javnosti i hrvatskih potrošaa kojih je preko četiri milijuna i najmanje 18 udruga za zaštitu potrošača koje javno djeluju po evidenciji Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, navodi u priopćenju Glavač. KAportal.hr