Koliko nam puta nije bilo jasno kako je moguće da se obični komunalni poslovi u aranžmanu vlasti odvijaju tako traljavo i tako sporo. Pojavljuju se nepredviđeni problemi, nepredviđeni vremenski uvjeti, nepredviđeni dodatni troškovi, kao da su u pitanju potpuni početnici i amateri, a radove zapravo izvode tvrtke od imena s dugogodišnjim iskustvom. Ili dugogodišnjom privilegijom kod vladajućih struktura, ovisno kako se gleda. Korzo je na kraju ispao lijep, ali sama rekonstrukcija je bila prava agonija i za građane i za privredne subjekte koji su patili zbog razjapljene ceste i zatvorenog prometa. S rekonstrukcijom Banije dječje bolesti s Korza nisu bile nadvladane; rokovi završetka radova su bili probijani, ali se svejedno radilo ležerno, u dvije ili čak jednoj smjeni. Do apsurda su stvari dovedene u spajanju novog mosta koji spaja Dubovac i Drežnik, kad je, tada već posrnuli IGM Tounj, 150 metara ceste gradio valjda godinu dana. Treba biti iskren, glavinjanja i šlamperaj u izvođenju komunalnih radova nisu ekskluziva lokalne politike, visoka ne zaostaje, sjetimo se samo neshvatljivog slučaja (ne)gradnje željezničke stanice u Novom Centru. Niti je HŽ i nadležnu državnu vlast briga za tu sitnu gnjavažu, niti Karlovac ima političara s dovoljno autoriteta da u Zagrebu izlobira završetak tog posla prilično važan za karlovačke studente i malu vojsku ljudi prisiljenih da u metropoli zarađuju za kruh s jednom mišlju na pameti, kako svako radno jutro što jeftinije stići do posla.
Polaganja plinskih instalacija po gradu i okolnim naseljima se ne želimo ni sjećati; izvjesna tvrtka “Kuka” iz Zagreba je taj odgovorni posao radila koja kao da je ispala iz stripa “Alan Ford”. Na koji su način i kojim tempom kopali kanale, kako su to sve pokrpali i u kakvom su stanju ostavili ceste iza sebe, pravo je čudo kako plinoficirani Karlovac već nije odletio u zrak. Za razliku od dogovorne političke ekonomije, ona tržišna nas uvijek i iznova začudi u svojoj efikasnosti. Kad je privatni novac u pitanju, nema nepredviđenih radova, rasta troškova ni bezobraznih prekoračenja rokova. Možda zato jer ima penala, pa trgovački centri od ledine do blještavih zgrada narastu munjevitom brzinom. Ipak, u posljednje vrijeme zamjetni su ohrabrujući primjeri u javnom sektoru, pa makar komunalno šminkanje bilo u pitanju.
Kad su strojevi za struganje asfalta pred neko vrijeme krenuli skidati stari sloj asfalta u Domobranskoj ulici, imajući na umu prijašnja slična iskustva, moralo nam je unaprijed biti žao stanara koji će trpjeti buku i nemogućnost da priđu autima tko zna koliko vremena. Za divno čudo, ni 48 sati kasnije Domobranska je bila glatka, s finim novim slojem asfalta. “Eksces” se prije par dana na opće iznenađenje ponovio i na Baniji, valjda najružnijem i najgrbavijem gradskom kolniku odavde do Kazahstana. U tim slučajevima, baš kao i kod radova na karlovačkom komunalnom “poslu stoljeća”, ISPA projektu izgradnje središnjeg kanalizacijskog kolektora, primjetan je pristup daleko od uobičajenog ležernog. Radi se noću i vikendom. Nadamo se da su zbog toga i novčanici uključenih radnika zbog toga deblji na kraju mjeseca. Radi nove ažurnosti treba pohvaliti i nadležnu Županijske upravu za ceste i Ceste d.d. koje su uglavnom izvođač sanacija kolnika na karlovačkom području. To koliko su takve vrste popravaka cesta trajno rješenje, i hoće li potrajati puno duže od predstojećih izbora, drugo je pitanje. Kao i upitnost motiva da se baš sada širom županije u dosad nezamislivom opsegu navlači novi asfalt na kolnike koji već godinama čekaju na popravak. Opravdano je upitati je li to politička odluka da se na najjeftiniji način odobrovolji birače koji žive sve lošije, ali će se bar neko vrijeme voziti po glatkim cestama, da im se pokaže kako se ipak nešto konkretno radi za narod. Uređenje Banije i njenog iritantno lošeg kolnika se u tom pogledu čini dvostrukom sumnjivom. Nakon godina zapuštanja njeno je stanje za nadležne postalo neodrživo baš pred izbore, k tomu se slučajno ta neodrživost poklopila s privatnim interesima dva krupna gospodarska subjekta. Dolaze Plodine na glavnu banijansku cestu kojima je u interesu da glatkim asfaltom do njihovog budućeg marketa stižu motorizirani kupci, a i tvornica oružja HS produkt tamo negdje u visini Žitoproizvoda želi pristojan ulaz prema svojim novim pogonima.
Lijepo je što se ceste uređuju, ali čovjek se nekako osjeća kao da mu netko vrijeđa inteligenciju nakon tih čudnih koincidencija. Za popravak ceste na Baniji vrijedan ne baš skupih stotinjak tisuća eura vozači i tamošnji stanovnici kukaju i gnjave već godinama, a dobivaju ga u predizborno vrijeme i u momentu kad to paše krupnom kapitalu. Politički interes, interes kapitala, pa tek onda i usput opći interes i obični ljudi, unatoč tome što se sve financira iz džepova istih tih običnih ljudi. Iritantno i frustrirajuće.