Baš lijepo, vidimo iz novinskih izvješća kako se PU Karlovačka i gradska uprava sastaju, ali ne rješavaju ono na što ih građani potiču i ono što obećavaju, mislimo prije svega tu na neprimjereno i iritantno strogo pridržavanje propisa na bicikliste koji se voze kroz prazne pješačke zone. Slušaju tako PU i Grad zajedno prezentaciju privatne tvrtke koja uvozi kontroverzni uređaj za tjeranje teenagera s određenih punktova u gradu. Uređaj se u prijevodu zove “komarac”, i radi na frekvenciji višoj od onog što čuje prosječna odrasla osoba, ali čuje teenager osjetljiviji na visoke frekvencije. Taj jedva čujni pisak bi trebao biti dovoljan da se netko vrlo mlad ne osjeća dobro na mjestu gdje je uređaj uključen.
S obzirom na performanse i načina rada “komarca”, plan suzbijanja kasnonoćnog maloljetničkog okupljanja – koji bi mogao biti revolucionarno primijenjen po prvi put u Hrvatskoj – komotno bi se mogao nazvati operacija “životinjska farma”. Naime, nije toliko sablažnjivo što “komarac” tjera mlade s određenog mjesta poput deratizatorskog sredstva za štetne glodavce, u ideji da se na podsvjesnoj razini utječe na nečije ponašanje ima tako nešto zloguko orwellovski, nešto totalitarno, nešto što i bez čitanja ustava i povelja o ljudskim pravima ostavlja dojam nezdravog i neprirodnog. Na kamere kao oblik kontrole smo odavno pristali, na to da nam netko može zaviriti u privatnost preko sveprisutnih mobitela, kompjutera, interneta baš i nismo, ali nemamo puno izbora, no uopće razmišljati da sofisticiranim elektronskim uređajem utječemo na nečiju podsvijest, e to je malo previše, pa makar se radilo i o maloljetnicima. Koliko god se to činilo grubom usporedbom, legitimnije bi oko mjesta gdje Gradska uprava i PU karlovačka ne želi da im se skuplja omladina, postavi žičanu ogradu i pusti struju u nju nego ovo. Što je slijedeće? Ugrađivanje čipa u glavu da bi se spriječilo ponašanje neprihvatljivo za gradsku upravu i za PU karlovačku?
Karlovac je ionako prvi Grad u Hrvatskoj koji je donio odluku da se maloljetničko pijenje alkohola na javnim mjestima smatra prekršajem. Ta je odluka diskutabilna kad se uzme u obzir činjenica da je tom maloljetniku netko prodao alkohol i to očito mimo zakona. Kad bi Grad i policija već “pilili” mozak maloljetnicima nekakvim elektronskim uređajem, zašto za početak petkom i subotom pred zatvaranje Kauflanda ne odu vidjeti na blagajnama redove klinaca što kupuju jeftini otrov od vina i Cole za “bambus”, tekile i votke sumnjive kvalitete? Možda od njih netko i ima osobnu i 18 godina pa kupuje alkohol za sve ostale, ali nije teško zamisliti da bi preventiva u obliku jedne uniformirane osobe koja samo stoji blizu blagajni djelovala obeshrabrujuće za one što pokušavaju kupiti alkohol, a to po zakonu ne smiju. Isto tako, samo prolazak policajaca kroz parkove u sitne sate – bez da poduzimaju bilo što – možda ne bi prorijedilo tu djecu, ali bi sigurno smanjilo broj vandalskih ispada. Čini se da je policija već propustila graditi svoj autoritet na ovaj tradicionalni način, malo se bavila preventivom, baš kao i Grad. I onda se sve svodi na zbrajanje šteta po gradu, pisanje kazni i domišljanje novih načina kako razbiti te grupice djece po parkovima.
No “Komarac” ne bi potjerao samo vandale kojih vjerojatno nema više od 5 posto od ukupne populacije koja se nalazi vikendom u parkovima, već svu omladinu s klupa u parku, i one koji dođu samo pričati, i one koje odlaze u mrak iz romantičnih razloga. Tko si može uzeti za pravo da bilo kome uskrati prvi poljubac i “stiskavac” na klupi ispod nekog kestena ili iza nekog grma? I to još tako nehumano, puštanjem visoke frekvencije. Kad bi “komarac” bio zaista bio primijenjen o čemu se, prema novinskim napisima, očito ozbiljno razmišlja, bio bi to zapravo slabašan alibi da se prikriju vlastite slabosti. Umjesto represije na podsvjesnoj razini gradska bi se vlast morala zapitati zašto se današnja djeca uopće skupljaju po parkovima više nego ikad. Neimaština je svakako važan moment u toj priči, ali je i činjenica da teenageri i nemaju puno izbora. Grad se požurio donijeti odredbu da je pijenje alkohola za maloljetnike na javnom mjestu prekršaj, ali je sam zaboravio napraviti nešto konstruktivno. “Zaboravio” je otvoriti koji omladinski klub, “zaboravio” je otvoriti i kino, zaboravio je donijeti i smjernice zabavnih sadržaja koji bi maloljetnicima bili privlačniji od klupa u parku.
Ne treba zaboraviti; faza “klupa u parku” je nezaobilazni dio odrastanja mnogih gradskih generacija, ali i neka vrsta nužde u nedostatku alternative. I zato bi bilo pametno okaniti se nehumanih i totalitarnih metoda i novac za “komarce” (koštaju tisuću eura po komadu), uložiti u uređenje omladinskog kluba koji mora biti daleko od dosega privatnog poduzetništva, u rukama mladih uz stabilnu proračunsku potporu.