Postali smo civilizacija brojeva, ako se to uopće više može zvati civilizacijom. Sve mjerimo i iskazujemo u brojkama, kojima kao treba vjerovati. Ljudi su postali brojevima; sjetite se sami koliko vas brojeva opisuje. JMBG, pa OIB, pa broj osobne iskaznice, pa putovnice, brojevi na rodnome listu, brojevi i samo brojevi.
Onda, na poslu. Postoje brojevi koji opisuju sve što radite. Vi ste dio statistike tvrtke i ti brojevi govore koliko ste uspješni ili neuspješni. Kada se podvuče crta, ispadne lijep broj koji govori sve o vama. O vama kao čovjeku baš ništa, o vašim snovima, nadanjima, karakteru, pogreškama i briljantnim trenucima. No, na temelju broja možete dobiti otkaz ili pak napredovati. Broj vam određuje život. U posljednje vrijeme svi drhture nad brojevima koji pokazuju jeste li u recesiji, u «banani», ili pak niste – čovjek, kompanija, država, unija itd. No, drugačije je kada su u pitanju političari. I kad brojevi evidentno govore protiv njih i njihova (ne)rada, oni su nesmjenjivi. Za njih ne vrijedi ono što je nametnuto svim ostalim ljudima. Oni uvijek imaju opravdanje. Te, svjetska je kriza, te «globalni trendovi», te stalno neke olakotne okolnosti koje nisu u domeni nekog konkretnog lika iz bajke.
Prije desetak dana u Guatemala Cityju osvanuli su brojni grafiti koji glavnog gradskog javnog službenika (karlovački: gradonačelnika) optužuju za korupciju itd. Naravno, u vlastitim je novinama (oh, da, ima toga i ovdje) gradonačelnik sve to proglasio plaćenićkom kampanjom i vandalizmom protiv javnih dobara. Bit je zaobiđena –korumpiran ili ne? Koga briga. Spin vandalizma je tu. Dakle, kada građani nekoga izaberu, bio to predsjednik, zastupnik ili gradonačelnik, nema više mehanizma nadzora, niti mehanizma opoziva. Ako i ima, oni su tako fantastični, da njihovo pokretanje zahtijeva pomicanje Jupitera iz putanje. Ostavka se ne daje, to smo vidjeli puno puta (Nestao u 60 sekundi: pa ja sam dao ostavku bez obrazloženja, Mladene). A u isto vrijeme, u pravilu se ti javni službenici od zaposlenika građana pretvaraju u faraone, vladare života i smrti.
I onda dolaze spinovi. To su slatki mali štikleci kojima nas vladari obdaruju s vremena na vrijeme. Tako je karlovački gradonačelnik dao medalje pojedincima i udrugama koje su spriječile rušenje platana. Dakle, imali hrabrosti suprotstaviti se odlukama «nedodirljivih», sustavu, Njemu samome. Pa ćemo ih formalno nagraditi iako su bili protiv nas, da pokažemo kako uvažavamo mišljenje svojih podanika, pardon, građana i kako smo mi jedna naj-haj vlast, kao u Švicarskoj. I bolji. Drugi dan su negdje drugdje rušili drveće kao da građani ne postoje. Zašto je ovo teški spin? Pa, jedan od najstarijih spinova na svijetu je «if you can’t beat them – join them». Ako ih ne možeš pobijediti, priključi im se. Kao da gradonačelnik New Yorka, umjesto da revno šalje policiju na proteste, odlikuje prosvjednike na Wall streetu. Ali, s time da sve ostane isto. To je cinizam: hvalimo tebe koji se boriš protiv anomalija sustava, ali i dalje uredno cuclamo njegove benificije. I nije naše da razmatramo tko je kriv za bilo što. Eto ti medalja kad radiš moj posao.
Sustav smatra da su građani objekti bez prava i dužnosti, a javni službenici lideri bez odgovornosti. Po karlovački: ako si priznao da su građani napravili nešto dobro, hoće li odgovarati oni koji su napravili ono loše, u ovom slučaju nakanili rušiti platane? Neće? E, u tome je spinčina. Naravno, svi su uglavnom popušili ideju «kapitalizma s ljudskim licem», pa će gradonačelnik i dalje biti šef svojim šefovima. Spin je uspio. Referenduma o bilo čemu nikada neće biti, možda koja medaljica. Ili bumo pošli ka broševima? Te udri dalje po virtualnoj stvarnosti. I dalje će se brisati nezaposleni s burze, kako bi se slavilo ogromne uspjehe u gospodarstvu u ovoj petoljetci. I dalje ćemo slušati o brojnim otkosima «Zelenila», iako se neće znati čije se to kosi (jer ne postoji točan katastar javnih površina, imasmo prigode čuti, a taj katastar treba valjda srediti baba Marica iz Vrazove). I dalje će rokovi izgradnje željezničke postaje biti premašeni za 5000 %, jer to nije u domeni gradonačelnika. U čijoj jest? I što ih onda ne ganja taj kojeg smo izabrali da to radi? Nastaviti će se opere o razvitku i brendiranju grada Karlovca, iako broj stanovnika opada, a vizije razvitka za 20, 30 i 50 godina nema. Od uglednih stranih partnera ostade «Oktoberfest». Itd.
Imam osjećaj da je ljudima po svijetu jako dosta virtualne stvarnosti i spinova. Dosta im je što se netko gembla s njihovom lovom, a kad ju upropasti traži još. Pustimo trudnoće i plastične operacije starletica, nove albume pevaljki – počnimo razgovarati o pravim stvarima. A one su daleko više od platana, zidova zamljanih sprejem, termina izgradnje ovoga ili onoga. Ajmo pitati zašto sustav ne funkcionira, zašto je omogućio toliki cinizam, gdje su stvari izmakle kontroli i odgovornosti? Da, i svakako – zašto svaki građanin ne shvaća borbu za bolji grad svojom građanskom dužnošću. Pa bi medaljica bilo više od četiri, barem to.