Signali nad gradom: Držati do židovskog groblja znači držati do sebe

Signali nad gradom: Držati do židovskog groblja znači držati do
sebe

Dobro je i zdravo što se na današnjoj sjednici Gradskog vijeća raspravljalo o neugodnoj slici postavljanja opomena pod grobove na Židovskom groblju, odnosno prijetnji da će prema zakonu u slučaju daljnjeg neplaćanja odgovorna gradska tvrtka prodati grobna mjesta onima koji će uredno podmirivati naknadu. Nije dobro pak to što su svi sudionici u raspravi promašili poantu i moguće dublje posljedice ovog poteza “Zelenila”, od oporbenog pitanja je li primjereno opominjati neplatiše baš u vrijeme Svih Svetih (što je katolicima veliki “svetak”, a Židovima ništa), preko gradonačelnikovog korektnog odgovora u istom tonu, do nepromišljenog istupa zamjenika gradonačelnika Dubravka Delića koji je rekao da ako se netko treba ispričati onda su to  “svi oni koji se na tako ružan način odnose prema svojim pokojnicima”.  Poanta nije ni u tajmingu postavljanja opomena, još manje u neplaćanju godišnjih grobnih naknada, već u činjenici da cijela ova priča smrdi na skandal zbog političke nekorektnosti, ignorancije i nepoštivanja vlastite povijesti. Postaviti  prijetnju da će grob biti prodan novom korisniku, što valjda podrazumijeva i uklanjanje tragova starog groba, nije problem ako je to pojedinačni slučaj, ali kad se opomenu nađu od doslovno svakim spomenikom, to je prijetnja da se svjesno ili nesvjesno ukloni jedna kulturno-spomenička cjelina i briše fizički trag cijele zajednice koja je igrala vrlo važnu ulogu u jednom razdoblju razvoja Karlovca.  A nju više nema tko braniti, niti tko plaćati grobne naknade iz jednostavnog razloga što su “nasljednici” tih grobova velikom većinom pobijeni u ustaškoj marionetskoj državi na osnovu rasnih zakona.

U Karlovcu je pred 2. svjetski rat živjelo 400-tinjak Židova, po podacima rođenog Karlovčanina Slavka Goldsteina,  tragični kraj u Jadovnom, Jasenovcu, Auschwitzu i drugim logorima, izbjeglo tek njih 51, od kojih se većina raspršila širom svijeta. Zajednice koja je u mnogočemu zaslužna za konture grada izvan Zvijezde prema Kupi, za gospodarski procvat u 19. stoljeću, koja je gradila i uređivala kulturna zdanja (Glazbena škola, Zorin dom), osnivala Društvo za poljepšavanje grada i utjecala da danas Karlovac bude grad parkova, sudjelovala u gradnji škola, osnivanju sportskih društava, držala knjižare i otvarala kina…, te zajednice više nema. Zarađivala je novac u Karlovcu i izgradnjom reprezentativnih zgrada, školovanim nasljednicima koji su “dizali” kvalitetu života, filantropstvom i mecenstvom vraćala ga nazad.  I sada naganjati nepostojeće ljude za nekakve grobne naknade i prozivati ih za nebrigu za vlastite pokojnike, to je morbidni cinizam. Ili otužno neznanje. Ili oboje.

Kao u slučaju komunističkih vlasti koje su u vlastitoj ignoranciji  bile toliko slijepe da sruše sinagogu i izgrade neboder na Kupi, bez obzira što ona od Židova nije oteta nego kupljena.  Ili još gore, da svoje nepoštovanje prema mrtvima iskažu građenjem postolja za biste narodnih heroja od mramora sa židovskog groblja. Ni poslije 90.-e, osim u akademskim krugovima, istaknuti karlovački Židovi nisu doživjeli posebnu počast ili posthumnu rehabilitaciju. Osim ulice Vilima Reinera,  komadića ceste ispred željezničkog kolodvora, nijedna ulica u Karlovcu ne nosi  ime recimo Lisandera Reicha, Terzije Reiner, Izidora Grossa ili Tibora Hekscha, reprezentativne su zgrade tek nijemi svjedoci postojanja jedne zajednice jer nema spomen ploča ni natpisa koje bi podsjećale na potisnutu prošlost. Hajdemo bar u demokraciji čija se snaga i veličina mjeri razinom tolerancije prema manjinama, onemogućiti da s imenima s nadgrobnih spomenika nestane i trag jedne zajednice koja je u mnogočemu sudjelovala u učvršćivanju temelja modernog Karlovca.  Preračunajmo to u brojke i činjenice; ako je na Židovskom groblju oko 130 “starih” grobova, a godišnja grobna naknada oko 150 kuna, cijela bi priča koštala Zelenilo ili Grad oko 20 tisuća kuna. Zar je to za proračun takvo opterećenje? Ne tako davno prozvan u Gradskom vijeću što iz blagajne Zelenila financira prvoligaški nogomet, direktor Turković je potvrdio da je istina kako pomaže NK Karlovcu i kako je ponosan što to čini. Potpisnik ovih redaka, a vjerojatno mnogi Karlovčani bi bili ponosniji da s istim žarom i ponosom Turković brani mogućnost da iz blagajne izdvaja za grobne naknade na Židovskom groblju uz argument da je riječ o kulturno-povijesnom spomeniku pod zaštitom tamo još od 1988. godine. Jedna mjesečna plaća boljeg karlovačkog nogometnog “legionara” bila bi dovoljna za cijelu godinu.

Karlovačkim Židovima prije 70 godina nanesena je neizreciva nepravda i nitko niti ne traži, niti je moguće tu nepravdu ispraviti. Ali već sama slika današnjeg zapuštenog Židovskog groblja s derutnom mrtvačnicom govori više od tisuću riječi; to nije samo ignorancija i manjak poštovanja, to dopuštanje propadanja je jedan od oblika povijesnog revizionizma. Dakako, na ovom bi se mjestu sasvim opravdano moglo postaviti pitanje zašto – ako nema nasljednika grobova – Židovska zajednica na razini Hrvatske ne preuzme odgovornost za svoja groblja. No razglabati je li možda malobrojna židovska zajednica financijski slaba ili jednostavno nema interesa brinuti se, je zapravo irelevantno. Jer, karlovačko Židovsko groblje u 21. stoljeću gledati kao isključivo židovsku brigu je usko i krivo, to je groblje prije svega naše, karlovačko naslijeđe. Držanjem do njega, zapravo držimo do sebe i svoje povijesti.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest