Tko je to bio u Ogulinu? Je li to bila predsjednica Vlade Jadranka Kosor, ili pak predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor? Ili možda nekadašnja novinarka Jadranka Kosor? Tko će ga znati. Uglavnom, bila je Jadranka Kosor, javna djelatnica, te nam je otvorila objekt koji smo financirali našim novcem. Uz njezinu pomoć i od poreza (karlovački: harač rajo). Spomenuta gospođa Jadranka Kosor u Ogulin je doputovala financirana našim novcem. Opet od poreza za koje kažu da su najviši na svijetu. I onda je otvorila objekt koji je potom zatvoren. Onda smo doznali da objekt koji je otvarala i ne treba biti otvoren, nego zatvoren, jer ne može biti otvoren jer nije iznutra opremljen, a i javna djelatnica Jadranka Kosor nije tu došla da bi otvorila knjižnicu nego zgradu knjižnice, što je ogromna razlika. Svi koji tu razliku ne vide su politikanti, posebno novinari, nekadašnji kolege nekadašnje novinarke Jadranke Kosor.
No, doznajemo i to, HDZ, stranka kojom predsjeda ista gospođa koja je otvorila objekt, je protiv otvorenja u predizbornoj kampanji. Znači, nisu oni bili ti koji su potrošili tri olimpijska bazena benzina otvarajući svašta po Hrvatskoj zadnjih mjeseci. Otprije znamo i to da su oni i protiv zatvaranja u predizbornoj kampanji (hrvatski: Boljkovac). Sva sreća. Sada, zašto se sve to dogodilo, to mora da su organizirali novinari uvučeni u redove stranke. Osim gospođe Jadranke, koja je jedan pošten novinar. Sa druge strane, ako je otvarana zgrada, zašto nisu otvarani i pojedini segmenti posla, pa naprimjer, da nam gospođa Kosor dođe i otvori ofarbane zidove, novu stolariju ili sanitarni dio. Tako bi bilo više za otvarat. Pa bi se više pisalo o otvaranjima, a manje o zatvaranjima (karlovački: Donat Mg).
Kod mene u Guatemali upravo su završili predsjednički izbori, a predsjednik je ovdje i šef vlade. Dosadašnji predsjednik, gospodin Alvaro Colom, nije otvorio ništa. Ni paštetu. U cijeloj predizbornoj nije ga bilo za vidit. Jedino kad se sastao sa gospođom Chinchilom iz bratske Costa Rice (Kostarike). Pa, zašto g. Colom nije jurcao okolo po državi i mahnito otvarao svašta o narodnome trošku? Pa zato jer gospon Colom može biti predsjednik države i vlade samo jednom, četiri godine, i baj baj (hrvatski: Bajić). I zato jer, dok traje predizborna, gospon Colom je više tehnički vladar. Mandat je na kraju. Što si napravio u četiri godine, napravio si.
U Hrvatskoj nemamo zakon koji bi rekao da dosadašnji premijer nikako ne bi smio raditi kampanju koristeći svoju javnu dužnost. I na trošak države, dakle svih nas, čak ni kad ti je stranački račun malko blokiran. Nema ni zakona koji priječi otvorenje objekata koji potom nisu u funkciji (karlovački: gradski prsten). Ustvari, nema ni zakona po kojem tehnički premijer-ka u kampanji ne može lupati glavom o zid, potpisati koaliciju s Kerumom, psovati, emigrirati, obući se u odijelo klauna i žonglirati bilo čime. Većinu ovih akrobacija ne čine, jer to bi valjda bilo loše za njihovu javnu percepciju. Neke da usprkos tome. Ali zato mogu otvarati nefunkcionalne objekte, što je njima bas super, tako treba, hura. Jer gospođa Kosor ima iskustva sa kampanjama, sjetimo se samo prošle kampanje kad smo ju ogromnom većinom glasova izabrali za premijerku. (njemački: malo morgen) Ako tehnička premijerka i njezina stranka misle da su im potezi dobri i pravi, neka im. Zakona o tome kako koriste javni novac uglavnom ionako nema (oni su ih trebali donijeti), ali time ipak šalju moralnu poruku. A ona glasi: vaš javni novac je naš, vi ste podanici i budale, a novinari koji misle suprotno politikanti. I te političke poruke imaju pravo biti na tržistu, pitanje je samo tko će ih, kako i koliko honorirati glasovima. Bit će da se zato birački popisi ne ažuriraju.
Ljudi u svijetu su sve svjesniji da Berlusconiji, Sarkoziji, Obame i ostala bratija nisu vladari nasljedne krvi, nego javni službenici kojima su građani šefovi. Ljudi su sve svjesniji da sve što investira neka vlast nije doneseno iz džepova “vladara” i nije zarađeno zahvaljujući njihovim sposobnostima (hrvatski: dej bifor tumorou). Pa se stoga ne bi trebali baš hvaliti time što su samo radili svoj posao, u kojem bi, apropo, trebali biti i žestoko nadzirani. Jer, dokazalo se, vole otuđivati (karlovacki: popaliti).
Naravno da su krivi novinari. Oni preostali. Nakon 20 godina uništavanja novinarstva u Hrvatskoj, malo ih je na nogama. Dio je pao na bojnom polju komercijalizacije, pa sada pišu o Severininoj da prostite guzi (karlovački: smetlište Ilovac). Drugi dio pao je u gravitacijske crne rupe lokalnih moćnika. Treći dio je jednostavno promijenio struku. A preostali, ako ne vide razliku između otvaranja zgrade i knjižnice, fakat bi morali na dobru pouku. Primjerice, kako da i oni od novinara postanu premijeri (ogulinski: Jadranka Kosor).
Tješim se. U Hrvatskoj je poslana snažna poruka da je knjižnica važan objekt. Navodna, čovječe, navodna.