Sredinom travnja prošle godine na istom ovom mjestu u vrijeme kad je pred kraj prvenstva NK Karlovac bio na trećem mjestu prvenstvene ljestvice, potpisnik ovih redova poigrao se proroka i napisao kako će se projekt prvoligaškog nogometa u Karlovcu urušiti kao kula od karata jer to nije plod iracionalne ljubavi bogatih ljudi spremnih da kontinuirano “bacaju” svoj novac za nogomet, već plod političke odluke utemeljen na reketarenju slabašnog privatnog sektora. S otežavajućom okolnosti da je idejni začetnik projekta najmoćniji karlovački političar Branko Vukelić. Riskirajući ovdje mogućnost da se citiranje samog sebe proglasi novinarskom pretencioznošću, ipak je teško odoljeti jer se godinu i pol kasnije tadašnje mišljenje samo potvrdilo u praksi: “…iza sjajnog sportskog uspjeha – baš kao u košarci svojevremeno – skriva se skupa stranačka igračka koja je osuđena na propast. Prije svega “mudri” političari koji su inače stručnjaci u disciplini “lako je tuđim po gloginjama mlatit”, nisu u dodiru sa stvarnošću, karlovačko je gospodarstvo jednostavno preslabo, a proračuni preplitki da u krizi kojoj se ne nazire kraj podnesu stabilnog nogometnog prvoligaša, osim u slučaju ako su odlučili zatrti ostatak sporta u Karlovcu. Drugo; Pamić nije karlovački Guy Roux da će tu ostati još trideset godina, igrači koji su si u “Karlovcu” podigli tržišnu cijenu, odlepršat će prvom prilikom. Treće, za konstantni uspjeh je potrebna euforija, a ona je splasnula. U nedavnom derbiju protiv “Rijeke” na stadionu je bilo tisuću ljudi, računajući Gademze, goste iz Armade i one uvlakače koji si misle da će se popeti za stepenicu više u nekoj političkoj hijerarhiji ako ih ministar primijeti u loži. Možda je problem u tome što je ekipa, isključujući Štefančića, “legija stranaca” s kojom se nije lako poistovjetiti, a iza horizonta nema nove kvalitete iz domaćeg inkubatora.”
Crne slutnje utemeljene na empiriji dakako tada nisu padale na plodno tlo, prije svega kod kratkovidnih navijača u euforiji, jer nije oportuno pisati protiv uspjeha. Sad se vidi da je taj uspjeh bio Potemkinovo selo, lijepa fasada iza koje je zaudarala trulež. Trulež megalomanije, nestvarno visokih ugovora, trulež netransparentnog trošenja novca čime se danas bavi krim-policija, trulež nerada na stvaranju zdravog sportskog kolektiva, trulež forsiranja stranačkih podobnika koji o nogometu zapravo nemaju blage veze…Krivo je danas gledati na događaj bez presedana u povijesti prve nogometne lige da igrači odbiju otići na utakmicu u kategorijama jesu li krivi oni, trener ili trenutna uprava koja ionako postoji samo na papiru. Oni nisu uzrok ovakvog stanja, oni su samo drastična posljedica bahatosti, diletantizma, krivih procjena i katastrofalnog kadroviranja u vrijeme dok je novca bilo. S napomenom da kadrovske odluke nisu donašane u klubu nego u stranci, a po konačna mišljenja se nije išlo na Izvršno odbor nego u Vukmanićki Cerovac. Kad su stvari tako naopako postavljene, ovaj nogometni tsunami se dao predvidjeti i kad je NK Karlovac za vrat puhao Dinamu i Hajduku.
U ovoj priči zapravo nema nevinih, ne misli se tu samo na one s primisli da NK Karlovac može biti njihov osobni bankomat. Igrači su – osim što su zabili valjda zadnji čavao u lijes kluba – sami sebi neodlaskom na utakmicu s “Rijekom” napravili medvjeđu uslugu jer će sad još teže do svog primarnog cilja – novca. S druge strane, uprava, ili ono što je od nje ostalo, je kriva jer nije uspjela skupiti novac da isplati igračima ono što je ugovorima zagarantirano. Nije zajedno s trenerom uspjela predvidjeti ni ovu situaciju, pa da bez obzira na odluku igrača da ne putuju danas u Rijeku, pokuša skupiti kombiniranu momčad od tridesetak igrača koliko ih je pod ugovorom i izbjegne ovu katastrofu s očekivano teškim natjecateljskim i financijskim posljedicama.
Predsjednik Talakić, sportski direktor Zajec i njegov prijatelj Šulentić, Lisac…, su krivi što su uopće došli u klub nakon što ih je Vukelić osobno pozvao. Krivi su jer su bili naivni i nisu vidjeli da je klub već bio klinički mrtav, a oni su samo trebali poslužiti da još neko vrijeme, uz naklonost javnosti, zadrže prljavštinu iz nekih drugih vremena pod tepihom. Kratkoročno im je to i uspjelo. Dugoročno, bojimo se da će priča o NK Karlovcu iščeznuti sa sportskih stranica. I nastaviti se na stranicama crne kronike.