Na ovim se stranicama često i u novinarskim tekstovima i komentarima raspravljalo je li Karlovac, gledajući politički i gospodarski, sposoban podnijeti nogometnog prvoligaša. Po tom pitanju postoji određeni konsenzus; ako mogu Vinkovci, Zaprešić, Šibenik, Pula, nema razloga da ne može i Karlovac. No, uz činjenicu da NK “Karlovac” nije imao domaći pogon koji bi “proizvodio” uvijek jeftinije domaće prvotimce, u vrijeme kad je novac obilato stizao u nogometni klub, klupski su se čelnici ponašali kao pijani bogataši. Potpisivali su se ugovori s primamljivim klauzulama za igrače (i njihove menadžere), nerealno visoki za prosjek lige ako izuzmemo Dinamo i još dva, tri veća kluba. U kratkom razdoblju financijskog izobilja, NK Karlovac si je mogao dozvoliti taj luksuz da ima tridesetak igrača na ugovoru, što možda jest standard u uhodanim sredinama, ali tamo gdje se moralo paziti na svaku kunu jer su izvori financiranja bili dugoročno nepouzdani, to je bilo rezanje grane na kojoj se sjedi.
Imamo u posjedu jedan takav ugovor, za kojeg unaprijed napominjemo da u njemu nema ništa tajno ni nezakonito već samo služi kao ilustracija poslovanje jednog prvoligaškog kluba. Zbog detalja ugovora koje iznosimo ne navodimo identitet igrača s kojim je potpisan. U ljeto 2010. potpisan je ugovor s igračem a njegov je potpisnik bio predsjednik kluba Zoran Sabljarić. Njime se igraču ugovorom na dvije godine utvrđuje bruto mjesečna plaća u kunskoj protuvrijednosti od 3 tisuće eura, a ukoliko odigra 70 posto utakmica prve sezone, u drugoj se plaća povisuje na 3.500 eura (dakle, oko 26 tisuća kuna). No pored mjesečne naknade, klub mu se obavezuje isplatiti posebne bruto godišnje nagrade u četiri navrata između 1. rujna 2010. i 1. ožujka 2012., dva puta po 4 tisuće eura i dva puta po 5 tisuća eura, sveukupno 18 tisuća eura bez postavljanja rezultatskih ili bilo kakvih drugih uvjeta. Nadalje, pored plaće i bonusa ovaj igrač po ugovoru inkasira 300 eura svaki put kad bi započne utakmicu u prvih 11, ili 200 eura ako na utakmici igra više od 30 minuta. Klub se obavezuje u trajanju ugovora osigurati mu stan i hranu.
U jednom drugom dokumentu, knjigovodstvenoj statistici ugovora vidljivo je koliko su do ovog prvenstva igrači imali mjesečne plaće. Na popisu ima 31 igrač , najmanja naknada iznosi 7 tisuća kuna, a najviša je bila ona Karla Primorca koji se kratko zadržao u Karlovcu i trebao primati 43 tisuće kuna mjesečno. Ima tu plaća od 33 tisuće, najviše je onih između 14 i 24 tisuće. Mnogi od tih igrača u međuvremenu su otišli, no dugovi su ostali. Koliko su ovakvi ugovori bili u nesrazmjeru s financijskim mogućnostima kluba najbolje ilustrira zadnja kolone statistike plaća igrača pod ugovorom u kojoj stoji ukupan dug prema njima od strane kluba. S 31. kolovozom ove godine NK Karlovac im za plaće duguje preko 3 milijuna kuna. U statistiku plaća uveden je i podatak vezan uz igrače koji su ovo ljeto pristigli u klub. Iako to, osim prekaljenog karlovačkog internacionalca Igora Novakovića, nisu neka velika nogometna imena, ipak je vidljiva racionalizacija. Njihove su plaće od 3 do 17 tisuća kuna. Zanimljivo, pod rubrikom “napomena”, piše da su u srpnju dobili akontaciju, iako su zadnjih dana poslije neodlaska na utakmicu s “Rijekom” igrači tvrdili kako nisu dobili ni kune. Kako god bilo, s obzirom da su igrači obrtnici, većinom u sustavu PDV-a, našli su se pred zidom, u vrtlogu nelikvidnosti.
Naime, nije samo riječ o tome da nemaju od čega živjeti, oni na svaku fakturu kao i svaki drugi obrtnik moraju platiti državi PDV, bez obzira jesu li naplatili svoja dugovanja. Oni igranjem za Karlovac ne samo da ne dobivaju ugovorom zagarantirano, nego gomilaju dugove naspram države. Zahvaljujući neodgovornim čelništvima jednog neozbiljnog nogometnog kluba.
KAportal.hr