“Morat ćemo se sami u društvu odlučiti za što jesmo” – poručio je Clint Eastwood, gradonačelnik Carmela, pardon, Damir Jelić, gradonačelnik Karlovca naciji zabrinutoj praznom Kantridom (hrvatski: riječka Krpica). Nakon milijuna javnoga novca utucanih u samo Jedan Sport, sada kada je Nedosanjani San o osvajanju Lige Prvaka i Međugalaksijskog Prvenstva gotov. Sada ćemo mi, kolektivitet, čiji je to novac koji je već potrošen odlučivati. Nije spin. Originalni cinizam. Je li to najava nekakvog referenduma, ili će se Ljudi Čije Su Ruke U Pekmezu opet nastojati skriti u kolektivitetu, iza zastave i himne, iza branitelja i Državne Politike, iza Općeg Dobra i Boljeg Karlovca?
Čudno. Nismo bili kao Društvo pozvani kada je Društvance, negdje u ugodnoj atmosferi, uz gemište, opijeno sagrađenim Gradskim Prstenovima i Bazenima, odlučilo onako iz zajebancije: “Ajmo spičit koji milijunčić, pa napravit Real Karlovac”. Hahahaha, dobra ideja. Lakoća postojanja. Pa da stadioni na principu Kruha i Igara plješću Mudrom Vodstvu. Joj kako ne volimo Komunizam ali kako je lijepo biti na Lenjinovom Mauzoleju i mahati masama dok prolaze rakete…
U sveopćem natezanju oko Svetih nogometnih balerina, jer je prirodno da nogoloptač godišnje stoji koliko pedest i tri čestita varioca, osamdeset i pet učitelja ili dvjesto kasirki (karlovački: Kristijano Ronaldo), nije zamijećeno jedno. A to je da će Netko morati platiti gubitak od kakvih osam milijuna (cca 4 % gradskog proračuna) bez da se odigra ijedna utakmica. Jer ako se nastavi igrati, evidentno je da cifra samo raste. A taj Netko je Neznani punjač proračuna.
Hoće li to izdržati proračun već opterećen menadžerskim ugovorima direktora gradskih firmi, dugovima, promašajima, recesijom, itd? A čuli smo da je i NK Karlovac preko noći postao neka udruga građana s kojom samo naivni povezuju političare. A poveznica su milijuni javnoga novca, benevolentno uloženi bez odluke društva, tj. građana. Pa stoga i nema odgovornosti jer gradonačelnik nije u Upravnom odboru. Nekako je čudno da financijski pad diva kraj Korane koincidira sa pojačanom aktivnošću mog imenjaka koji je po Ustavu zadužen da istražuje i tuži. Locirati, identificirati, uhititi, transferirati. Ali ne u Nizozemsku. A nije mu lako, jerbo gdje god u državnim kancelarijama danas otvoriš neku ladicu, a ono smrdi li, zaudara. Posla preko glave. Eto baš krenulo istraživat ministra policije. A dobrovoljni su se sponzori nekako osokolili postojanjam malo neovisnije Treće Vlasti, pa su prestali dobrovoljno davati za tenis, ovaj, nogomet. Zakazalo je oslobođeno tržište.
Ali, doista, morati ćemo se kao društvo odlučiti za što jesmo. Jesmo li za mutljanje lovom ispod i oko stola, jesmo li da proizvođači skladnog gibanja kožnog mjehura po livadi budu plaćeni 100 puta više od naivaca koji bi u Hrvatskoj usprkos skupoj državi nešto i proizvodili (karlovački: Dudeki), jesmo li za to da se nikada ni za što ne odgovara (hadezeovski: Hrvatsku ni za što)? Jesmo li za poimanja da je ekonomski razvoj otvaranje trgovačkog centra, gdje se Javnim Novcem pripomaže urediti scenografija propasti malih trgovaca na zemljištu gdje je nekada zlehuda Socijalistička Republika Hrvatska proizvodila više u dubokoj krizi 1989. nego opjevana zatosmoseborili kapitalistička RH danas? Jesmo li za to da ljudi bez kalibra i ideje ufuravaju istine crno bijele? Pa očito jesmo.
Očito smo za to da nogati štrajkaši odu na disciplinsku jer nisu usvojili dobar običaj našeg naroda u zadnjih dvadeset godina da se na posao mora ići, makar plaće kasne i po pet godina. Ma kakve bile. U zemlji u kojoj radnika iz firme baca policija, dok menadžer gleda iz majbaha, što je inače prava uživancija koju su isprobali mnogi. A da ih pošaljemo na ratište, te obavimo pretvorbu iza leđa im? Oni koji te baletanske plaće nisu isplatili jer ih nisu namaknuli, što im je opis radnog mjesta, neće nikamo (karlovački: možda po guzi). Pa nisu valjda oni krivi za nuđenje megalomanskih ugovora, znano je i u Esadu da kad Obama da lovu, da si menadžeri isplaćuju bonuse, kao da je lova s tržišta, a ne javna. Pa zašto i mi ne bismo bili za to. Ili ipak nismo? Odgovorimo sada: jesmo li za to da su odgovorni oni što se loptaju loptama, a ne oni što se već desetljećima loptaju ljudima? Je li bilo konačno dosta?
A i svijet je poludio. Oni koji su do jučer s demokracijom na usnama bombali bliskoistočne i sjevernoafričke diktatore, priječili im da zgaze mirne demonstrante, sada u svojoj zemlji moraju lemat i sprejat te iste mirne demonstrante. Oni koji su dojučer pljuvali po zločestoj Kini koja cenzurira internet, sada bi u roku odmah cenzurirali internet. I ljudi posvuda to konačno kuže. I kažu da je bilo dosta. Jer je istina da oni koji ovako vode nogomet, tako vode gradove i županije. Pretjerivanje? Pa oni su to tako postavili, ne ja. Zato poslušajmo gradonačelnika i konačno mu recimo za što smo kao društvo. Za odgovornost, imenom i prezimenom.