Napomena – od 1995. godine slane sobe su u Rusiji registrirane u Registar medicinskih instrumenata, te se upotrebljavaju i u sklopu bolnica. U članku će te pronaći i druge zemlje gdje se solna terapija koristi i u sklopu zdravstvenog sustava. Ljekovito djelovanje soli bilo je već poznato srednjevjekovnim redovnicima koji su bolesnike donosili u slane spilje da ih izlože njihovoj specifičnoj mikroklimi. Da bi pojačali taj efekt, drobili su stalaktite soli i stvarali slanu prašinu koju su bolesnici udisali. Bio je to početak t.zv. speleo-terapije (Od grčke riječi : speleo = spilja).
U Europi je terapija solju postala popularna u 19. stoljeću. 1843. poljski liječnik F, Bochkowski bio je prvi koji je pretpostavio da zrak zasićen česticama soli djeluje terapeutski i to vrlo snažno. On je zapazio da rudari u rudnicima soli ne obolijevaju od plućnih bolesti. Na temelju tog zapažanja njegov nasljednik M. Poljakowski ustanovio je prvo t.zv. Spa kliničko lječilište za plućne bolesnike u Veličkoj u blizini Krakowa, koje i danas djeluje.
Snaga liječenja solju bila je također uočena krajem II svjetskog rata u Njemačkoj kad su ljudi u rudnicima soli potražili sklonište od bombardiranja i nakon toga mnogi su se astmatičari osjećali bolje ili ozdravili. Iza toga otvoreni su mnogi sanatoriji za astmatičare u prirodnim spiljama soli ili rudnicima soli. U bivšem SSSR speleo-terapija je započela 1968. u selu Solotvino u Karpatiji. Tu je u rudniku soli osnovana bolnica za alergijske bolesti i započeta su znanstvena istraživanja. Zahvaljujući tim rezultatima ustanovljena je efikasna metoda za liječenje astme.
Danas je spelo-terapija naširoko poznata kao efikasna kurativna metoda. Ima nekoliko zemalja koje imaju speleo-terapeutske klinike na bazi prirodnih spilja (pod zemljom) kao što je Austrija, Poljska, Rumunjska, Armenija, Kirgistan, Rusija, Zakarpatski region, Ukrajina, Bjelorusija. Sve te klinike primjenjuju u terapiji plućnih bolesti zrak spilje zasićen česticama kamene soli. Premda je efikasnost speleo-terapije znanstveno dokazana ova kurativna metoda ima svoja ograničenja. Zato se speleo-terapija dalje razvijala sve do današnje haloterapije.
Sredinom 1980-tih godina poduzeto je nekoliko pokušaja da se izgrade umjetne slane spilje, posebno u Rusiji. Jedan od prvih pokušaja bio je oblaganje zidova sobe blokovima soli. Međutim, studije su pokazale da tako obloženi zidovi ne stvaraju dovoljno ljekovitu atmosferu. Glavni terapijski faktor slanih soba je mikro klima sa suhim aerosolom natrijevog klorida uz određenu vlagu i temperaturu. Ovako umjetno izgrađene slane spilje nazvane su slane sobe ili slane komore. One su posebno dizajnirane za Wellness i Spa centre. Primjenom današnje razvijene tehnologije suhi aerosol stvara se pomoću posebnog generatora t.zv. halogeneratora koji ga upuhuje u slanu sobu. Tretman respiratornih i kožnih bolesti, te alergija u slanoj sobi nazvan je haloterapija (od grčke riječi: halo = sol ) ili terapija solju. Danas se terapija solju primjenjuje u svim vrstama zdravstvenih ustanova, Spa i wellness centrima, lječilištima, rehabilitacionim centrima, hotelima, predškolskim ustanovama i privatnim kućama.
Interes za korištenje slanih soba značajno raste. U zadnjih 20 godina izgrađeno je više od 1000 slanih soba, posebno u Rusiji, Finskoj i Srednjoj Europi, Kanadi, Australiji, Turskoj i drugdje….. Što više u Rusiji su slane sobe u suglasnosti sa zahtjevima ruskog ministarstva zdravlja, dok u Estoniji ministarstvo zdravlja pokriva 1/3 troškova tretmana. Znanstvene studije o terapiji solju u slanoj sobi započele su 2003. u Finskoj u “South Karelia Allergy and Enviroment Institut”. Posebno je haloterapija klinički ispitivana i potvrđena od ruskih znanstvenika. Rezultati istraživanja objavljeni su na stručnim kongresima i medicinskim časopisima.
http://www.serenus-solnaterapija.hr/
Sponzorirani članak