Gledajući noćas na televiziji atmosferu viđenu u dva muzeja gdje su dvije glavne političke snage imale svoje stožere, nije se dalo lako zaključiti tko je zapravo pobjednik. Dolazak premijerke u odlasku u “džamiju”, gdje je HDZ čekao rezultate izbora, praćen je frenetičnim, beskrajnim pljeskanjem i povicima ushićenja, Kosor je bila razdragana, kao i njezini suradnici na pozornici. Izgledalo je kao da su pomeli konkurenciju, a ne doživjeli težak izborni poraz. S druge strane, dolazak budućeg premijera u Muzej suvremene umjetnosti, bazu Kukuriku koalicije u izbornoj noći, prošao je gotovo u tišini. Dakako, ima nešto razlike u stilu vođenja stranaka, neumjereni izljevi ljubavi vođi od strane njihove sljedbe su sukladni autoritarnoj naravi HDZ-a čega se nisu uspjeli riješiti još od Tuđmana, ali taj paradoks izborne noći djelovao je nekako zlokobno, izazivao laganu tjeskobu od onog što nas očekuje sutra. Naime, jasno je zašto očekivana pobjeda Kukuriku koalicije nije dočekana s euforijom čak ni među njima samima. Samo bi politički autist ili krajnje neodgovoran čovjek u ovom trenutku bio oduševljen preuzimanjem odgovornosti za Hrvatsku, teško devastiranu i po etičkim i po ekonomskim parametrima.
Politički neodgovornim odbijanjem prošle vlasti da povuče ono što volimo nazivati bolnim rezovima, dovođenjem države pred bankrot, ne samo zaduživanjem da bi se financirao hladni pogon godinama stvarane mreže beneficija po političkom ključu, već i odsustvom jasne gospodarske vizije, buduća je vlast stavljena pred ubojiti izbor. Ili nastaviti ignorirati stvarnost po HDZ-ovom receptu i propasti ili posegnuti za bolnim rezovima i propast izbjeći. Nažalost, dolazimo do paradoksa da će nova vlast biti onoliko uspješna koliko će ovoj zemlji i njenim ljudima biti teško slijedeće dvije, možda i tri ili četiri godine. I sigurno je da ako izabere ispravni, ali teži put, Vlada Kukuriku koalicije neće biti omiljena. Manje omiljena bi mogla postati već vrlo brzo po konstituiranju; tek tada ćemo saznati ono što nam SDP i društvo nisu smjeli reći u predizbornoj kampanji jer se izbori dobivaju obećanjima, a ne nužnim nepopularnim mjerama, pričama o stezanju remena, nižem standardu, smanjivanju socijalnih prava, otpuštanju viškova iz javnih službi, novim nametima…
Ali, ne skriva se tjeskoba izborne noći samo u tome da će većina nas u narednom razdoblju vjerojatno dodatno stezati remen i raditi više da bi imali manje nego danas. Uostalom, u životu uvijek vrijedi ona Krležina da “nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo”. Dodatni strah za bližu budućnost iz postizborne noći budi po demokratskim uzusima neprimjeren govor poražene Jadranke Kosor okupljenim stranačkim simpatizerima. Prikazivati sebe i stranku kao žrtvu medijskog linča može izgledati razumljivo, teže je shvatiti kako nakon evidentnog poraza nije smogla snage za mrvicu samokritike, da osim samohvale, narodu koji joj je uskratio povjerenje, uputi ispriku i preuzme zajedno sa strankom dio odgovornosti što je Hrvatska pod HDZ-om upala u teške probleme. Ali, ne uputiti čak ni formalnu čestitku pobjednicima, to je neviđeni presedan u demokratskoj praksi. Premijerka na odlasku ili ne razumije ili ne želi poštovati elementarna načela demokracije. A to je opasno ponašanje koje jasno potpiruje strah da HDZ neće biti konstruktivna, nego destruktivna oporba u slučaju da nova Vlada zaista krene teškim putem bolnih rezova za ozdravljenje zemlje. Ne bi im bilo prvi put, HDZ je pod Sanaderom u oporbi Hrvatsku svjesno približavao državnom udaru, nasilnom rušenju Račanove vlade igrajući na nacionalni sentiment plašenjem puka kako će “crvena” vlast generale isporučivati sudu u Haagu.
Hoće li sad pod sasvim drugačijim politikantskim izgovorom i jednako pogubnim stranačkim interesom, HDZ i Jadranka Kosor zloupotrebljavati moguće socijalno nezadovoljstvo građana i na novim “rivama” pozivati na rušenje vlasti, iako će znati da su teške reforme zapravo nužnost i dugoročni nacionalni interes? Poslije demokratski nekulturnog govora premijerke na odlasku sve je moguće. U noći očekivanih izbornih rezultata miješali su se osjećaji opravdane zebnje i nade. Jadranka Kosor se mogla ponijeti dostojanstveno, konstruktivno, pomirljivo, državnički i ojačati nam nade pred teška vremena koja nas sve očekuju. Odlučila se na nešto drugo; da se ponese kao šefica HDZ-a.