Neki su na steroidima, a neki su na stereotipima. Ovi potonji su političari. Kako ja uvijek čekam i barem mali vremenski odmak da bih komentirao, tako vam sada u prvoj rečenici nudim sukus viđene (pročitane na internetu) kampanje. A rezultati? Pa, HDZ je komotno mogao prirediti vatromet, otvoriti šampanjce (karlovački: spumante) i orgijati cijelu noć, jer i 44 (ako se ne varam) sabornika nakon svega je ogroman uspjeh te stranke i poraz razuma. A političari u globalu vole kad gubi – razum (splitski: kerum). Stereotipi. Pa što očekivati od primjerice HSLS-a nego da se primi Budiše, a HSP-a da se primi poglavnika i glavnoga stana. Rezultati su im pred nosom, ali sumnjam da će išta skužit. Laburisti su skužili da stereotip radničke klase još uvijek ima svoju publiku, Lesar se etablirao kao Walesa, pa sad čekam da počne skakat po brodogradilištima, kak se i šika. O dužničkom ropstvu, apsurdima ekonomskog globalnog sustava i dalje od njega nećemo čuti, naravno, niti riječi.
Seljački stereotip pokojnog Jože Pankretića više nije in; nije pomoglo niti hodoćašće njegova muškog potomka (karlovački: Djed Mraz) po Karlovačkoj županiji, žitnici Hrvatske (karlovački: žitna kuća). Na selo se preselio HDZ. Esdepeov stereotip načitanih i socijalno orijentiranih Ivica Kičmanovića koji će spasiti zemlju nakon ovih što su nas puno zadužili (u tu je svrhu čak i Zoki progovorio), oplemenjen pozom Čačića u ulozi Vidovitog Milana («ja znam» umjesto «zna se») te ponegdje garniran istarskim kozama i napaćenim umirovljenicima bio je dobitna kombinacija. Šišaš ti Amere, koji glasove prebroje u dvije ure, mi pobjednike znamo dva mjeseca pred izbore. Iako nemamo pojma o broju birača. No, opći je dojam opet isti: glasovalo se protiv a ne za. Pretežito.
U predizbornoj sam cijelo vrijeme čekao da HDZ prijavi te rušitelje Hrvatske, mrske jugoslavenčine, crvene kmere, polpotovce, ali ništa od toga. Možda bi ih sad trebale mjerodavne službe priupitati kada kane obaviti svoju građansku dužnost prijavljivanja općeopasnih radnji rušenja ustavnog poretka jedne suverene zemlje? No, pustimo ih, oni su u katarzi. Pa ni ne čestitaju nikome, jer ovi kao nisu njima čestitali. Što su 2007. dobili priliku za još 4 godine destrukcije kupovanjem mandata, sinekuricama. Što je otjelovljeno u figuri Memedija koji glasuje protiv raspuštanja Sabora. Da, katarza, tako se zove stanje pročišćenja, a nosi filozofske, religiozne i ine konotacije. E, sada, kakva je to katarza dok nas je bivša premijerka (karlovački: falabogu i majkabožja, bogbudisnama) do prije 15 minuta uvjeravala da je HDZ stranka isključivo, jedino i samo poštenih ljudi? Da je sve udbaška zavjera (ona zna sve o radu UDB-e, pa pitajte ju konačno). Sa druge strane, svjedoci smo da u borbi protiv korupcije, kao u nekom ratu ćorcima, nema poginulih tj. pravomoćno osuđenih. Jedino što se pouzdano zna jest da milijarda nema, a da mnogi imaju jako puno toga. Suze su mi curile niz lice dok sam slušao iskaze Nestalog u 60 sekundi, pa potom i Počasnog Građanina, kao i ostalih, svi su oni bili imućni i prije nego su se iz čisto filantropskih razloga zabavili politikom. Dođe mi da pokrenem akciju «Dajmo da imaju».
Elem, tu umotvorinu o katarzi, koja nastaje kažu bez ikakve krivnje, pa je upitno što se tu pročišćava (karlovački: pročistač voda EU) iznio je upravo gradonačelnik Karlovca Damir Jelić, koji mandat (kažu mi iz režije) nosi svojim imenom, a u slobodno je vrijeme (?) kandidat na listi za Sabor te stranke u sedmoj izbornoj jedinici (karlovački: Kvarnerski zaljev do Jaruna). I sada, da su dobili izbore, bi li on bio Sabornik, a gradonačelnik onako iz hobija, filantropije, ili kako? Oboje?
Nema veze, događa se to u tim katarzama. A tih je katarza bilo već na ovim prostorima podosta (karlovački: prekonekoliko). I nitko u vlasti i oporbi dugo vremena nije primijetio katarzu građana, koji se pročišćavaju svakodnevno tanjim jelovnicima, koji bivaju šibani protuustavnim ovrhama, koji se svakodnevno penju na golgote birokracije, bešćutnosti, oholosti i bahatosti. I sada bih ja trebao roniti suze nad hadezeovim katarzama. I filantropijama. Zagrlit se sa Šeksom, pa da ridamo zajedno…
Pročitah tijekom izborne šutnje članak da naša država, jedna od rijetkih u svijetu (hrvatski: neka pati koga smeta), nema popisanu vlastitu imovinu. Nadalje, a pamćenje me dobro služi, otkrilo se slično kada je rečeno da gradsko nam «Zelenilo» nema pojma čije to kosi, jer nema katastra površina. Pa vjerojatno i drugih popisa. Dakle, sve ove godine ljudi kojima smo nešto povjerili da čuvaju, da to isto koriste svrsishodno, nisu niti popisali o čemu se radi. Pa nije čudo da su puno toga pogubili, kao slučajno na štetu građana ove zemlje, i kao slučajno na korist svoji i svojih srodnika, dobrih prijatelja i znanaca.
Sve ove godine naivno smo vjerovali da će oni popisati barem sveto tlo Hrvatsko, za koje su lili krv srcu im vlastodržačkome naši poginuli i ranjeni branitelji. Ali, eto, sada saznajemo da niti to nije slučaj. Pa, valjda zato što su oni koji to zahtijevaju valjda jugoslavenčine, srbočetnički agresor, mrzitelji svega što je Hrvatsko, žuti i zeleni vragovi, jalnuški diletanti, stoka sitnog zuba itd. Pa je domoljubno djelo kao poslovnu tajnu pred poslodavcem čuvati sve to. U bespućima povijesne kleptomanije. Kad novi gazda preuzme dućan, valjda prvo radi inventuru. Ako to ne učini, prihvaća sve posljedice rada prethodnoga gazde. Eto, mene zanimaju ti rezultati izbora, a ne hoće li u desnom ćošku sjediti braco i seka, a lijevo netko drugi. Ako gazda Zoki na dućan odmah stavi natpis «Inventura», onda znam da smo na dobrome putu. I da tek tada slijedi još jedna, ovaj puta općenarodna katarza. Kad stignu prave brojke.