Već kroz vrijeme Došašća ili adventa stvara se u javnosti određena doza izvanrednosti. Izlozi trgovina dobivaju novi izgled, ulice bivaju okićene lampicama, na trgovima niču blještavi borovi, ponegdje niču jaslice ( dok ih netko natopljen alkoholom ne rasturi), reklame postaju nepodnošljivo napadne, trgovački centri nude sve i sva, mediji su puni poziva na potrošnju, ovaj ili onaj način proslave Božića, predočuju nam se božićni jelovnici, vinske karte, kolači. Poziva nas se na božićne koncerte, tulume. Kako se približava vrijeme Božića umjetnost je naći neko parkirno mjesto ispred dućana ili trgovačkog centra. Može se dogoditi da doživiš i neugodnost ako ti se u košarici ili kolicima nađu samo uobičajene stvari: mlijeko, kruh, pecivo, malo salame, komad jegera, flaša pive ili soka…Svi te gledaju onako s visine i vidiš im u očima pitanje: gle ovoga, on ne slavi Božić. Ima tu još puno, puno toga, nabrojao sam samo neke događaje koji stvaraju ozračje izvanrednosti. Svatko u tome ima neku svoju računicu.
Tom izvanjskom ishitrenom i komercijaliziranom duhu izvanrednosti oko Božića nije odoljela ni Crkva. Sama sudjeluje ili u pojedinim dijelovima stvara spektakl, izvanrednost pretvarajući sve u bajku koja nema veze sa životom i stvarnošću samoga događaja koji slavi. Od običnog rođenja Neobičnog pravi se neobično rođenje Neobičnog.
Pročitamo li izvješće Lukinog evanđelja (2, 1-14), koje se čita u crkvama na polnočki vidjet ćemo da tu nema nikakvog spektakla, ničeg neobičnog. Neki će propovjednici raspaliti po okrutnosti žitelja Betlehema koji nisu željeli primiti pod krov trudnicu, analogno tome i po današnjem okrutnom svijetu. A Luka zapravo vrlo trijezno opisuje taj događaj. Jasle nisu slika krajnjeg siromaštva, popunjene kuće, svratišta nisu slika okrutnosti ili negostoljubivosti. Zbog popisa stanovništva svi kapaciteti bili su puni, a štalica, jasle bili su najbolje mjesto koje se uopće moglo naći. Zapravo najbolje mjesto gdje žena u miru, bez buke, znatiželjnih pogleda može roditi. Isus nije rođen ni u kakvom neprijateljskom ozračju. Sve se događa u tišini, u intimnosti obitelji Josipa i Marije.
Ni sama objava betlehemskim pastirima ne nosi u sebi neku spektakularnost. Luka nam govori o grupici pastira u okolici koji su vidjeli neku svjetlost i čuli poziv da se upute prema jednoj od štalica u kojoj će naći : povijeno novorođenče u jaslama. Oni se raduju, slave Boga zbog toga djeteta i odlaze opet u svoju svakodnevicu.
I upravo je ljepota Božića u toj spoznaji, tom iskustvu običnog rođenja Neobičnog. On ulazi na običan način, tiho u povijesnu zbilju svijeta i pojedinca.
Načinivši od svega pa i od toga malog događaja u Betlehemu spektakl izgubili smo ljepotu susreta u jednostavnosti.
Možda će se nekome učiniti da nosim nostalgiju za prošlim vremenima. Priznajem što sam stariji sve više čeznem za Božićem svoga djetinjstva na obroncima Ivanšćice.
Svima želim da se na Božić susretnu s možda izgubljenim vlastitim ja. Sretan vam Božić!