Po čemu najviše pamtite vašu aktivnost, prvo kao športaša
a potom kao športskog djelatnika? – Roditelji su me
u DTO Ivo Marinković, kako se tada zvao Sokol, upisali davne
1956. godine i od tada se nisam maknuo od športa. Ubrzo nakon
toga “Čavlek” me našao na livadi gdje smo klinci haklali nogomet
i doveo u NK Karlovac i tu sam prošao kroz sve selekcije kluba te
proveo skoro pola života. Iz tih dana u najljepšem sjećanju ostao
mi je uspjeh ekipe sastavljene od domaćih dečki kada smo ušli u
Drugu ligu bivše države i gdje smo sedam godina igrali značajnu
ulogu. Nakon završene igračke karijere upisao sam se u Teniski
klub Željezničar i u njemu proveo drugi dio života kao
rekreativac, teniski sudac i osam godina kao predsjednik kluba.
Tih osamdesetih godina nije bilo lako raditi u teniskom športu
jer je od politike smatran kao gospodski šport neprikladan
socijalizmu. Ipak vrijedni športski djelatnici i trener Damir
Abafi odgojili su generaciju odličnih tenisača od Hopea do
Severa. Najveći uspjeh kao športski djelatnik napravio sam u HTK
Cropetrol Rožić kada smo devedesetih osvojili dva uzastopna
prvenstva Hrvatske i jedan vice naslov.
Vaš osvrt na karlovački šport danas? – Mi
stari športaši nismo najbolji sugovornici kada se govori o toj
temi jer se vrijeme našeg bavljenja športom i danas ne može
usporediti. U moje vrijeme športom smo se bavili iz ljubavi a
novac je bio sporedan. Sjećam se vremena kada smo u klubu imali
samo jednu loptu kojom smo trenirali kroz tjedan a za utakmicu je
“Pipo” ( Drago Kosmać) nosio doma polakirati bubamaru da ne upija
vodu. Unatoč neimaštini voljeli smo klub i bili prije svega
prijatelji. Danas sve ovisi o novcu, a novaca ima sve manje pa
tako i istinskog športa.
Da se ponovno rodite da li bi htjeli proći isti taj
put? – Ništa ama baš ništa ne bih mijenjao.
Dugo ste radili kao direktor a zadnjih 12 godina bili ste
na čelu tvrtke Mladost. Što je najbolje što ste učinili za
tvrtku? – U Mladost sam došao nakon što sam vodio
nekoliko poduzeća i to mi je bilo od ogromne koristi u vođenju
poduzeća. Mladost nije klasično poduzeće. S jedne strane vezani
ste na politiku i sve njene čudi, s druge strane klubovi imaju
sve veće zahtjeve a novaca je sve manje i sve teže ga je
stvoriti. U takovoj situaciji trebalo je opstati sve ove godine.
Iako se u ovih dvanaest godina mnogo toga odvijalo u i oko
Mladosti, najponosniji sam što sam tadašnje čelništvo grada uspio
nagovoriti da u gradu instaliramo klasično klizalište dimenzija
prikladnih za sva bavljenja športovima na ledu.
Što ste htjeli napraviti, a niste uspjeli? –
Mnogo toga a odgovor je sadržan u prethodnom odgovoru.
Najviše mi je žao što nisam uspio dovoljno uvjeriti političare da
Karlovac, njegovi građani i športaši zaslužuju bazen. Načinjena
su dva projekta u dvije gradske vlade ali nismo uspjeli napravili
bazen. Bilo je previše politike a premalo tehnike.
Što bi savjetovali vašem nasljedniku? –
Želim mu svu sreću i uspjeh u budućem radu.
Kao dugogodišnji lokalni političar imate puno saznanja o
tome. Mislite li da građani zaslužuju bolje političare koji će
voditi grad i županiju? – Politika je već daleko iza
mene pa ću odgovor prepustiti građanima.
Što čete raditi u mirovini? – Prvo što ću
učiniti poslije 1. siječnja 2014. je da se odem dobro odmoriti i
rasteretiti svih briga u moju bazu u Pakoštane. Sada u zimsko
vrijeme kada nema turista i gužve za lijepog vremena love se
lignje, čisti brodica ili čakula s prijateljima u jednom od
tamošnjih kafića. Ljeto je rezervirano za baku Marinu, unuka
četverogodišnjeg Tina i dvogodišnju unučicu Elu. Prema rasporedu
koji sam dobio od obitelji bojim se da će mi dan biti prekratak a
nešto vremena trebam ostaviti i za sebe i svoje hobije.
KAŠonline