Zagreb
i Rijeka bit će u srpnju 2016. godine domaćini Europske
univerzijade, športskog natjecanja studenata, koje će
privući oko 4.000 natjecatelja iz 30-ak zemalja s 200-tinjak
sveučilišta. Odlučeno je to u sjedištu ESSA u Ljubljani, na
zasjedanju Izvršnog odbora Europske sveučilišne sportske
asocijacije. Riječ je, naime, o drugačijem konceptu od standardne
univerzijade, kakvu je Zagreb organizirao prije 27 godina, 1987.
godine. Ovo će biti natjecanje sveučilišta za koja mogu nastupati
i njihovi strani studenti do starosti od 28 godina, a ne
natjecanje zemalja kakvo je bilo 1987. godine.
Sudionici će biti smješteni u studentskim domovima, a natjecat će
se u: košarci, odbojci, odbojci na pijesku, rukometu, nogometu,
futsalu, badmintonu, stolnom tenisu, tenisu, veslanju, džudu i
taekwondou, dok će vaterpolo biti demonstracijski šport i on će
se odigravati u Rijeci. Dvije trećine natjecanja održat će se u
Zagrebu, a ostatak u Rijeci.
Troškove organizacije najvećim će dijelom, oko 40 posto, snositi
sami natjecatelji, odnosno njihova sveučilišta, a natjecanje će
se održavati na već postojećim športskim terenima i u postojećim
dvoranama, pa nema potrebe za izgradnjom novih objekata.
Ipak, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić najavio je realizaciju
dvaju velikih športskih projekata. Prvi je gradnja kampa
nogometne reprezentacije na Sveticama, na mjestu gdje se trebao
graditi rukometni dom. Na to su prigovorili iz Splita, pa i
ministar športa, koji smatraju da bi Poljuda bilo bolje i
jeftinije rješenje. Drugi je obnova Doma športova. Iako je do
održavanja Univerzijade ostalo još više od dvije godine, niti
jedna kuna nije još osigurana u proračunu za 2014., no novac bi
mogao biti osiguran najranije 2015. Po Bandiću to će se ostvariti
do Univerzijade 2016. godine. Bandić je nedavno kazao da će za
Dom športova i gradnju nove športske dvorane u sklopu
Kineziološkog fakulteta (također prije Univerzijade) utrošiti oko
100 milijuna kuna, što je dovoljno samo za obnovu postojećeg
zdanja. Uz projekt rekonstrukcije Doma športova veže se i projekt
uređenja Trga Franje Tuđmana koji bi se trebali spojiti podzemno
ispod Zapadnog kolodvora i pruge.
Pod geslom ”Svijet mladih za svijet mira” u
Hrvatskoj je održana Univerzijada ’87 na kojoj se natjecalo 3195
športaša iz 122 zemlje u 12 športova i 130 pojedinačnih
disciplina u 77 športskih objekata. Sudjelovale su i 1682
službene osobe i treneri, te 749 sudaca. Akreditirano je bilo
1570 akreditiranih novinara, 25700 dobrovoljaca opsluživalo je
različite službe, a u svečanom otvaranju Univerzijade sudjelovalo
je 12500 izvođača. Ukupno je bilo 43975 akreditiranih osoba, što
uključuje i oko 9500 osoba angažiranih na poslovima sigurnosti.
Univerzijada je, međutim, bila samo okosnica za brojne kulturne
događaje i samo povod da Zagreb doživi pravu renesansu kad je u
pitanju izgradnja novih objekata i obnova starih te rješavanje
infrastrukturnih problema. Zagreb je Univerzijadom riješio tada
probleme za koje bi mu normalnim razvojem događaja trebalo
vjerojatno 20 godina te je iz jedne nekomercijalne športske
manifestacije uspio izvući veliku medijsku i strukturnu dobit. To
nije bilo tako lako jer Zagreb je od Beograda bio zarobljen
kolebljivošću i strahom zbog loših iskustava iz vremena hrvatskog
proljeća 1971. godine zbog čega se za njega nitko nije htio
zauzeti. Za Zagreb se na kraju ipak založio jedan utjecajan
političar tako da je glavni grad Hrvatske na kraju ipak dobio
potrebnu suglasnost.
Od Univerzijade je, međutim, profitirala cijela sjeverozapadna
Hrvatska jer, iako je Zagreb bio domaćin. Održana u još devet
gradova koji su dobili nove športske terene. Bili su to Bjelovar,
Čakovec, Jastrebarsko, Karlovac, Kumrovec, Petrinja, Sisak,
Varaždin i Sveti Ivan Zelina, kao i Velika Gorica, Samobor i
Zaprešić.
Karlovac je Univerzijadom ’87. uspješno riješio
obnovu ŠSD koja je tada već bila stara 20 godina te nogometnog
stadiona… Dobio je natjecanje u košarci, odbojci, nogometu… Više
stotina športskih djelatnika te mladih volontiralo je za
Univerzijadu u Karlovcu. Bilo mi je to prvo veliko natjecanje u
koje sam bio uključen (ako isključim Trofej Jugoslavije u
rukometu 1983. godine). Radio sam u Press centru karlovačkog
dijela Univerzijade s Cimešom, Gvozdićem, Belavićem, Perkovićem i
Smojverom, kojemu je šef bio Vlado Bojkić. Bilo je to za mene
veliko športsko-novinarsko iskustvo.
Ako se prisjetimo svjetskih i europskih prvenstava u motokrosu i
košarci, te europskih i balkanskih atletskih natjecanja u
Karlovcu, posljednje značajnije međunarodno natjecanje koje je
održano u Karlovcu bilo je 16. SP u rukometu za žene, 2003.
godine. Bez obzira što su gradovi organizatori Univerzijade 2016.
Zagreb i Rijeka ne mogu se oteti dojmu a ne zapitati se da li su
gradski i županijski dužnosnici uopće znali za to, te ako su
znali zašto se Zagrebu ili Rijeci nisu ponudili za organizaciju
nekog od natjecanja? Na primjer u atletici. Možda bi uspjeli
privući sredstva izvan gradskog proračuna i konačno riješiti
problem atletske staze na stadionu kraj Korane, a zbog čega je
Karlovac godinama zaobiđen iz organizacije većih atletskih
priredbi. Slično je i s drugim športovima koji za organizaciju
međunarodnih natjecanja zahtijevaju drugačije standarde od onih
koje Karlovac odavno nema. Za pretpostaviti je da će i ubuduće u
Karlovcu biti značajnih bejzbol natjecanja te međunarodnih
natjecanja u taekwondou i drugim borilačkim športovima. Konačno,
za njih Karlovac ima uvjete! Za pohvaliti je i međunarodni
“Čavlekov” turnir nogometnih nada itd. Nažalost to nisu
respektabilna svjetska i europska natjecanja koja za sobom nose
izgradnju novih objekata ili obnovu postojećih.