Što zbog zaborava vlastitih mladih, ludih dana, što zbog
razumljive brige da im potomci ne krenu kakvom životnom
stranputicom, roditelji nikad u potpunosti neće razumjeti
postupke svoje djece u adolescntskoj i kasnijoj dobi. Kao što ni
eca neće nikad shvatiti zašto su im starci takve “konzerve”.
Sukob generacija je vječit i normalan, jedino što se s godinama u
percepciji stvari općenito mijenja stav neke sredine o tome što
se smatra normalnim, a što nenormalnim. Recimo, prije pola
stoljeća društvo je općenito imalo puno nižu toleranciju na
slobodnije seksualno ponašanje nego danas, ali i puno višu na
nasilje, nadasve na tučnjave koje su, prema pisanju starih novina
bile uobičajeni folklor na mjestima na kojima se skupljaju mladi.
Sukob generacija, ali i sasvim drugačije gledanje na definiciju
nečeg što bi mogli svesti pod nazivnik javnog morala u odnosu na
današnje vrijeme, lijepo ilustrira opširan, ali zanimljiv tekst
star 45 godina, o omladinskom kampu u Karlovcu, “osumnjičenom” za
pijančevanje i “orgije”. Za divno čudo, prst nije uprijet na
goste iz “dekadentne” Zapadne Njemačke, već u karlovačke momke
tankih živaca i brzih šaka.
“Treba li kamp crvenjeti?”, Karlovački tjednik, 31.
srpanj 1969.
Međunarodni omladinski kamp u Mrzlom Polju postao je ovih sparnih
ljetnih dana omiljena tema razgovora, govorkanja i ogovaranja
Karlovčana. Šire se glasine da u kampu vlada “otvoreni nemoral”,
da se omladina opija, da su učestale tučnjave, orgije i
tko zna što sve nije pripisano na račun 240 omladinaca i
omladinki iz Zapadne Njemačke, Italije i Čehoslovačke, koji su
ovogodišnji gosti kampa. Optužbe koje su upućene na račun kampa
često su “argumentirane” ponekom “konkretnom” pričom ili
primjerom što se dogodilo ovih dana. To je izazvalo dvostruko
ogorčenje i neraspoloženje građana Karlovca. Jedni su ogorčeni
što se sve to dešava na očigled ljudi i što je Općinska skupština
za organizaciju društvenog života i izleta učesnika kampa dala
tri tisuće novih dinara, drugi zbog toga što se takve glasine, za
koje kažu da su netočne, uopće šire. Nezadovoljstvo je dakle
prisutno, ali uzroci nezadovoljstva su suprotni. Što je od svega
točno i tko je u pravu? Na to pitanje pokušali smo zatražiti
odgovore među organizatorima, očevicima i sudionicima kampa.
– Od prvog dana kamp je slabo organiziran što je kasnije dovelo
do mnogih nemilih pojava – kaže čuvar Đuro Gačeša. Moja osnovna
primjedba je što dobar dio učesnika kampa nema osjećaja gdje
počinje granica morala. Svakodnevno sam svjedok ponoćnih kupanja
u kostimu Adama i Eve u Mrežnici, opijanja i sličnog. U sobama
spavaju pomiješano omladinci i omladinke, sobe su pune boca
alkoholnih pića, najviše vina i rakije, a na šanku je za
petnaestak dana napravljen promet od 12.000 novih dinara, a gdje
je još onaj promet koji su ostvarili konobari… Zamjeram im i to
što noću iznose deke na obalu i tamo ih ostavljaju do zore pa ih
ja moram kupiti. Ne znam, možda sam zastarjelih nazora, ali
ovakve postupke ne mogu odobravati, tim više što se događaju na
očigled kupača i djece.
Ljudi su skloni preuveličavanju nekih stvari – kaže predsjednik
Općinskog komiteta Saveza omladine, Jadranka Kasun. Bilo je nekih
slabosti u organizaciji koje smo nastojali ukloniti. Incidenti se
pripisuju omladincima iz kampa, ali oni nisu vinovnici. Mladi su
i slobodnijih nazora i treba ih shvatiti. Ako tu i tamo od njih
nešto popije i to se može razumjeti, ali najveću gužvu stvaraju
karlovački huligani koji dolaze u kamp, napijaju se i izazivaju
međusobne tučnjave. Dosad su bile dvije tučnjave i u njima su
sudjelovali uvijek Karlovčani, a omladinci su se redovito
disciplinirano povlačili u šatore. Slažem se s kritikama da ima
nekih negativnih pojava, ali me smeta što se ništa ne piše i o
nastojanjima da se omladini u kampu pruži kulturno-zabavni život
i mogućnost da se upoznaju s našim dostignućima…
– Isprva je bilo primjedbi na kvalitetu hrane i neurednost
sanitarnog čvora, ali sve smo to uskoro riješili -kaže Josip
Jaška, sekretar Općinskog komiteta Saveza omladine u Karlovcu.
Prvih dana smo svaku drugu večer imali ples, ali smo ga ukinuli
zbog izgreda, koje nisu izazvali omladinci iz kampa već domaći
ljudi pod utjecajem alkohola. Bilo je čak i krađe pa smo
organizirali da svaku večer dežuraju milicioneri. Sve je to
neprijatno, ali se dešava. Ne kažem da nije bilo i organizicionih
propusta, ali pri ocjeni svrhe i korisnosti kampa treba sagledati
i drugu stranu medalje a to je ono što smo kao organizatori
učinili. O tome smo informirali i predsjednika Sabora Jakova
Blaževića koji je posjetio kamp i pozitivno se izrazio o njegovoj
svrsi i namjeni…
– Prvobitno nezadovoljstvo s hranom je nestalo kad se prilagodila
našim željama, a ostalo je, mislim sve u redu – kaže Kamm Heinz,
rukovodilac njemačke omladine. Program boravka, posjeti i izleti
su vrlo uspjeli, a posebno cijenim što se zbližava omladina
raznih zemalja. Iznenađen sam pričama o incidentima i nemoralu
…
– Neobično sam zadovoljan s kampom, posebno zbog kontakta s
omladinom ČSSR i Zapadne Njemačke kao i posjetama i izletima koje
smo imali. Nadam se da će se kamp održati i dogodine – kaže
Borghi Giuliano, rukovodilac talijanske omladine.
Ocjenu o svemu tome teško je dati. Argumenti jednih i drugih
imaju opravdanja, ali i nedostataka. No čini se da je najbliže
realnoj ocjeni mišljenje koje govori da je ovogodišnji
međunarodni kamp omladine slabo organiziran i pripremljen. Bez
čvrstog dnevnog i kućnog reda, bez obaveznog programa rada i
boravka, bez utvrđene discipline kojoj se svi učesnici moraju
pokoravati jedna bez sumnje korisna ideja pomalo se profanira i
poput bumeranga vraća i udara u glavu organizatore. Dobra zamisao
i dobra namjera nije postigla željeni cilj…
Pripremio Tihomir Ivka