Odredbe ugovora liječnika s HZZO-om koje utvrđuju da liječnik ne
bi smio na sto zaposlenih pacijenata imati više od tri
istovremeno na bolovanju i pojačane aktivnosti kontrolora HZZO-a
u posljednje vrijeme, lažna su bolovanja prestala biti zgodni
način da se izbjegne odlazak na posao iz raznih razloga. Treba
napomenuti da načela liberalnog kapitalizma i sve “fleksibilnije”
radno zakonodavstvo u korist poslodavaca, radnike krajnje
destimuliraju da ode na bolovanje čak i kad su stvarno bolesni iz
straha da ne izgube posao. Sve zbrojeno, stopa bolovanja u
Hrvatskoj je sve niža, u Hrvatskoj je tek u Pazinu, Zagrebu,
Gospiću i Bjelovaru topa bolovanja 3,3 posto, a kontrole HZZO-a
bilježe relativno mali broj bolovanja koja su lažna. U
socijalizmu bolovanje je bila omiljena metoda da se i dalje prima
plaća, a u radno vrijeme obavlja nešto drugo, fuš ili
poljoprivredni radovi ako su u pitanju radnici s periferije
kojima je zemlja bila dodatni izvor zarade odnosno popunjavanja
kućnog budžeta. Kako saznajemo iz uredničkog komentara iz vremena
industrijski orjentiranog karlovačkog gospodarstva, Karlovac je
mučio muku s tim oblikom “snađi se druže” manipulacije i u
bolovanjima držao primat u Hrvatskoj.
“Bolovanja”, Karlovački tjednik, 17. travnja
1980.
Karlovac je jedan od rijetkih gradova u zemlji koji se može
pohvaliti jedinstvenim opredjeljenjem radnih ljudi i građana da
sredstvima samodoprinosa već dugi niz godina uzastopno grade
kapacitete zdravstvene zaštite. Protivno očekivanjima, međutim,
Karlovac ima najvišu stopu bolovanja, koja se za prva tri mjeseca
popela na 12 posto. Ovaj podatak dobiva zastrašujuće razmjere tek
ako se uzme u obzir da je prošle godine bolovanje do 30 dana
“pojelo” 18 milijardi starih dinara dohotka i k tome pribrojeno
13 milijardi starih dinara na teret SIZ-a zdravstva za bolovanja
iznad 30 dana! Zanimljivo je primijetiti da po ostvarenoj stopi
bolovanja prednjače radne zajednice, konkretno radna zajednica
tvornice “Josip Kraš”, URO “Korana”, USIZ-a zdravstva i filijale
“Croatia”.
Sva nastojanja da se velika bolovanja pravdaju otežanim uvjetima
rada pri ovom podatku “padaju u vodu”. Posebno u usporedbi sa
stopom bolovanja od 0,29 posto koja je zabilježena prošle godine
u Radnoj organizaciji komunalnih djelatnosti. Da se, pak, na
planu smanjenja stope bolovanja mogu postići rezultati, ukoliko
postoji jedinstvo htijenja i akcija, govori primjer OOUR-a
“Ceste” iz Karlovca. Naime, ova osnovna organizacija udruženog
rada na kraju 1978. godine bila je u samom vrhu po stopi
bolovanja.
Na kraju 1979. godine stopa od oko 19 posto iz prethodne godine
smanjena je za gotovo tri puta. Ovaj podatak nije posljedica
nikakvog čuda niti nekih “nadnaravnih” sila već jednostavno
dobrog i dosljednog rada laičke komisije formirane za
preispitivanje bolovanja. Akcijama laičke kontrole u kratkom
vremenskom razdoblju bolovanja su svedena u normalne okvire. Samo
nekoliko “drugarskih posjeta” radnicima zatečenim na nekom
poljoprivrednom ili građevinskom radu, suprotno uputama
liječnika, rezultiralo je automatskim prekidom bolovanja i
vraćanjem na radno mjesto. Neka ovo bude dovoljan argument svima
onima koji sa nepovjerenjem gledaju na laičke kontrole ali i
poziv na afirmaciju ove institucije.
Pripremio Tihomir Ivka