Jeste li postali predsjednik HDZ-a slučajno ili je to bila jedna od Vaših političkih želja, ambicija?
– Ne mogu reći da mi je to bila politička ambicija. Elemenata slučajnosti ima jer da je Jelić rekao da će on biti predsjednik, bio bi. U tom trenutku ja sam se iskristalizirao kao osoba koja bi mogla voditi HDZ. Kad sam to postao, rekao sam svima da je to meni izazov, ali da ako ja budem taj zbog kojeg HDZ ne radi dobro ili ima problema, da sam spreman isti trenutak se povući. Na koncu, nemamo svi istu viziju HDZ-a, to je normalno. Tamo gdje su ljudi otvoreni, to nije problem. Ako se pokaže da moja vizija HDZ-a nije ono što ljudi žele, ja neću praviti probleme.
Koja je to vizija?
– Jedan od motiva zašto sam prije 4,5 godine ušao na listu HDZ-a je i moje uvjerenje da u dijelu koji poznajem – društvenih djelatnosti i obrazovanja – mogu biti kreativan i konstruktivan. Sve ono što se događalo HDZ-u na nacionalnoj razini, na koncu i problemi koji su se pojavili na lokalnoj, čini mi se da su zato što su ljudi koji su godinama u HDZ-u zaboravili što ta stranka uopće je. Stranka je postala svha sama sebi na nacionalnom nivou. HDZ je demokršćanska narodna stranka i mi moramo biti svjesni da smo tu da služimo, u javnom poslu činimo ono što je dobro za sve, ne samo članove stranke. Moramo krenuti od sebe, vidjeti koliko možemo odraditi onih stvari koje su dobre za sve građane Karlovca.
Koliko je HDZ u Karlovcu daleko od te vizije – da čini dobro za sve? Primjerice, stranačka zapošljavanja ili uhljebljavanja, koliko god ih nijekali, su činjenice…
– Nismo savršeni. U zadnjih šest mjeseci jedna od stvari koju najteže proživljavam da me svakodnevno zovu ljudi koji vjeruju da im se s pozicije HDZ-a može riješiti egzistencija. Najteže mi je kad kažu: neugodno mi je ali moram pitati. Ta nelagoda je, u stvari, poraz za sve nas koji se bavimo politikom jer naš osnovni posao je da budemo na raspolaganju ugroženima, najugroženijima. Pomoći ljudima kojima je zaista potreba, u politici je osnovno poslanje. Bilo je zapošljavanja na osnovi političkog, HDZ-ovskog backgrounda.
Ima li ga sada?
– Ne mogu reći da nema ljudi koji su radili u HDZ-u i zbog tog rada ušli u sustav, ali odgovorno tvrdim da ni danas ni prije to uopće nije najpresudnije, ono zbog čega je HDZ sporan.Ono što je HDZ dužan je inzistirati da ljudi koji su članovi stranke zaista imaju i ljudske i profesionalne kvalitete tamo gdje jesu, pa ako su zaposleni i preko linije HDZ-a, da zaista to bude na temelju stručnih kompetencija . Jedna od stvari koju sam na Predsjedništvu izrekao je da stranačka iskaznica, dok sam ja predsjednik, neće biti glavni argument kod zapošljavanja.
A koliko je olakšavajući? Za radna mjesta u Gradskoj upravi, od pročelničkih nadalje, i prije završenih natječaja spominjala su se imena, po onome što je do sad poznato – točna…
– Ne trebamo tu biti licemjerni, mislim da treba otvoreno razgovarati. Što se tiče pročelnika, svatko ima mišljenja tko bi to trebao biti. Mislim da ova garnitura pročelnika stručnim kvalitetama to i zaslužuje biti. Činjenica je da smo mi, HDZ, podržali gđu Marinu Grčić koja je sve samo ne članica HDZ-a.
Je li to izuzetak ili pravilo?
– Mislim da treba biti pravilo. Isto tako ne treba bježati od toga da smo na izbore išli s određenim programom i ljudima koji će ga provesti, i mi i koalicijski partneri, jedino što mislim da svi mi u politici moramo biti fer prema povjerenju građana, da zaista ljude koje nudimo, oni koji postaju odgovorni za određena područja, moraju biti ljudi koji imaju motiv raditi u javnim poslovima, znanje i volju.
Ali ako se unaprijed zna tko će što biti, čemu natječaji? Nije li poštenije ukinuti ih, pa tko je na vlasti neka i odabere s kim će raditi?
– Vjerojatno će se za pročelnička mjesta u Hrvatskoj u budućnosti i dogoditi da onaj tko pobijedi na izborima ima odriješene ruke da na rukovodeća mjesta dovede one kojima vjeruje, a onda ti ljudi s njim i odu. Ovdje, sad ne mogu komentirati imena.
Ali ako smo ih mi čuli, Vi ste ih čuli puno prije…
– Jesam, čuo sam. Opet ću inzistirati na tome da te ljude gledamo s njihovim referencama. Stvarno mislim da je to najbolji put. Gledamo li državnu razinu, HDZ ili SDP na vlasti, mislim da nitko pametan neće ići protiv nekoga tko svoj posao radi kako se spada.
Jeste li kao ravnatelj, morali zaposliti nekoga po stranačkoj liniji?
– Nisam. Za neke zaposlenike ne znam jesu li politički angažirani ili nisu. Zapošljavali smo pripravnike, za 1.600 kuna, i inzistirao sam na tome da ih Povjerenstvo odabere, ono ih je predložilo meni, ja Školskom odboru koji je i odlučio. Ni jedan ravnatelj, a smatram da je to i dio profesionalne odgovornosti, se ne mora bojati da isto postupi.
Koliko je dobro da ravnatelj jedne školske ustanove bude i čelnik jedne stranke, bez obzira koje?
– Mislim da je Gimnazija imala koristi od mog bavljenja politikom, ne u smislu da druge škole zakinute. Sporno je samo vrijeme, što i jedan i drugi posao traže 100 posto čovjeka. Mislim da dobro uspjevam to spojiti, s tim da pati obitelj.
Je li u modi da ravnatelji budu u stranci ili to moraju biti? Koliko je karlovačkih ravnatelja u HDZ-u?
– Ne znam. Za neke znam da jesu. Znam da nisu svi.
Postoji li u HDZ-u podjela na “stare” i “nove”?
– U radu stranke prisutni su ljudi koji jesu novi i svjestan sam da postoje određeni otpori. Normalno da ljudi koji su puno duže u stranci ne participiraju mene kao one koji su tu duže, ali ne vidim tu podjele, nejedinstvo ili nešto takvo. To je sastavni dio svake stranke. Ono što u HDZ-u je mali hendikep da postoji uvjerenje ili jesi ili nisi, ili si u vrhu ili te nema – mislim da je to loše i mi u HDZ-u tu moramo biti puno opušteniji da ne mogu sve naše ideje biti na 1. mjestu, ali u demokratskoj proceduri mislim da svi možemo razgovarati i dogovoriti se oko onog što HDZ treba raditi.
Je li nedavni medijski istup jednog “starog” člana, dr. Željka Gojšića, za isključenje iz stranke?
– Ne. Imali smo sastanak Predsjedništva i zaključili da od našeg predsjednika Temeljnog ogranka, dr. Gojšića, očekujemo jednak i još predaniji rad u interesu HDZ-a. Nisam bio sudionik tog vremena u mjeri da bih mogao komentirati izrečeno, ali mediji nisu najbolji način za unutarstranačku komunikaciju.
Kako rade gradske tvrtke? Da ste u poziciji gradonačelnika biste li nešto mijenjali?
– Tri velike, Vodovod i kanalizacija, Čistoća i Zelenilo, u posljednje četiri godine odradile su dobar posao. ViK od pročistača nadalje, Čistoća od sanacije Ilovca dalje, za Zelenilo govore osvojene nagrade za uređenje… Ostale u materijalno-financijskim okvirima u kojima funkcioniraju, mislim da je Inkasator uspio dosta dobro s predstavnicima stanara puno toga dogovoriti, problem Toplane riješen je na način na koji je.
Biste li ga vi riješili na takav način?
– Mislim da bi. Jer jedino što se moralo napraviti je da grijanje bude. Činjenica što smo nakon svih problema Toplane uspjeli u tome da imamo grijanje pokazatelj je da je to bila dobra odluka. No, ovo kako Gradska toplana sada radi ne smije nas uljuljkati, moramo tražiti rješenje grijanja u Karlovcu što prije, svi, konsenzusom. S druge strane, oni koji su, na neki način, prisiljeni grijati se na Toplanu, imaju pravo imati svoje grijanje i platiti ono što su potrošili. Tu treba što prije krenuti s ozbiljnim pripremama.
Dvije gradske tvrtke, dva medija, trenutno čekaju odluku o svojim sudbinama.
– Zaključak svih nas je da treba učiniti sve da jedan i drugi medij opstanu. Grad mora provjeriti sve mogućnosti, koje su do njega, da mediji opstanu. Ovo zakonsko ograničenje o funkcioniranju gradskih firmi na ovakav način u stvari je dovela do toga da ostaju bez dijela sredstava i oni su u problemima; da nema tog ograničenja, vjerojatno bi funkcionirali. Naš stav je da tradicija Karlovačkog tjednika i Radio Karlovca je ono najvrijednije kod njih. Ovo što ih je gradonačelnik za jednu kunu ponudio zaposlenicima čini nam se kao jedno od najboljih rješenja jer smatramo da zaposlenici ne mogu odreći svoju odgovornost za stanje u firmi, a s druge strane, imaju i priliku svojim radom opstati na tržištu. Onaj dio koji Grad sa svoje strane garantira, ostaje.
Kako može to garantirati ako to budu mediji u privatnom vlasništvu?
– Govorim iz perspektive gradske priče. Ako su radnici vlasnici, onda ova priča dobiva neke druge osnove.
Grad ih tada ne sufinancira?
– Ne sufinancira.
Gradonačelnika su prozivali da od milijarde kuna, koliko je prošlo kroz gradske proračune u njegovim mandatima, nije puno napravljeno u gradu, a on je nedavno izjavio da mu je duhovno važnije od materijalnog. Je li i Vama?
– Gradonačelnik nije raspolagao s milijardu kuna, zna se u proračunu koliko, kome i što ide. Ako biramo između nogostupa i programa prevencije, ja ću biti za ovo drugo.
I Vi ste više za duhovno nego za materijalno?
– Nisam. Ovdje govorimo o jednoj metafori, slici. U politici, i to je problem, ovisimo o tome što smo napravili a da se vidi, nogostup, spomenik ili nešto treće, jer za četiri godine smo opet na izborima, pa moramo reći: Mi smo to napravili… Bez obzira na te četverogodišnje mijene, svi koji se bavimo politikom moramo imati dugoročnu odgovornost i mislim da je Grad u zadnje četiri godine, koliko god netko govorio da je ružan, ovakav, onakav, uspio preživjeti što mnogi drugi nisu. Mogli smo dizati kredite i svake godine nešto graditi, ali pitanje bismo li danas mogli te kredite vraćati.
A je li bilo pogrešaka kojih nije trebalo, poput zgrade u Nehajevoj?
– Je, je! Od toga ne treba bježati. Ja sam pitao tko je radio projekt, kako se to moglo dogoditi. S jedne strane, gradonačelnik nije projektant, s druge, imamo što imamo. Ne treba bježati od tih loših stvari.
Treba li sankcionirati odgovorne za njih? Netko je rekao da to tamo može.
– To je dio odgovornosti gradonačelnika i njegove procjene. Ja bih možda drukčije postupio.
Koliko HDZ-ov opstanak na vlasti ovisi o popuštanju koalicijskim partnerima?
– Ne mislim da treba razgovarati u kategorijama tko je kome koliko dao, ali na razini onoga što radimo odgovornost svih je podjednaka. Imamo unutar koalicije jednu zdravu atmosferu, gdje nam je interes razmimoilaženja riješiti, ne iscrpljivati se u političkim borbama i mislim da do sad dobro funkcioniramo i tu odgovornost zajednički dijelimo.
Bilo je prigovara na imenovanje nadzornih i upravnih odbora, rečeno je da su to dogovarali predsjednici stranaka.
– U HDZ-u smo donijeli odluku da uđu ljudi koji imaju određene struke, ali i oni na funkciji predsjednika vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora, s glasom s terena da uprave tvrtki “spuste” među narod i prenesu stvarne probleme. Žao mi je što je – ali to je politička borba – izvučeno par imena onih koji nisu visokoobrazovani kao primjer ne znam čega, a zaboravljen jedan Miro Škrgatić. Ako ovaj put nije dobar, mi ćemo ga mijenjati, ali mislim da će se pokazati dobrim.
Slažete li se ocjenama da HDZ ne mora brinuti za vlast jer ima oporbu kakvu može samo poželjeti?
– Mislim da jednako vole Karlovac kao i mi, način njihove borbe za oporbu je sasvim uobičajen. Ono što meni nedostaje je da za neke probleme, projekte s kojima se ne slažu, ponude svoja rješenja.
Bi li HDZ prihvatio dobro rješenje ako dođe iz SDP-a?
– Neke sugestije smo prihvatili, na koncu, micali smo točke s dnevnog reda kad su imali jače argumente. Nas se pita bi li prihvatili, a mi još nismo ni dobili nikakav konkretan priijedlog! Čuli smo ideju od g. Petračića o tvornici biodizela, na razini ideje; od SDP-a u protekle četiri godine nismo baš čuli ideju! Druga je stvar što ovo što g. Petračić promovira ima jedan bitan hendikep: u Hrvatskoj se takvo gorivo ne smije prodavati. Ali, to je dio gdje možemo do kraja iskomunicirati, krenuti prema ministarstvu da vidmo kako stvari stoje. I oko pruge ići će stav,za koji smatram da možemo stajati svi, da pruga, kako je sada planirana, ne prođe.
Kakve su Vaše političke ambicije?
– Trenutno imam tri mala klinca, lišeni smo baka-servisa i nemam političkih ambicija. I uz ove funkcije obitelj mi pati, supruga vuče najveći dio i jednostavno ne mogu o tome razmišljati.
Jeste li spremni biti kandidat za gradonačelnika na sljedećim lokalnim izborima?
– Sad nisam.
A za tri i pol godine?
– Za 3,5 godine ćemo ponovo razgovarati.