Često čujem, pročitam: dajte prestanite s tim ustašama,
partizanima, komunjarama i sličnim pričama, govorimo, mislimo o
ekonomiji, siromaštvu… U načelu slažem se s ovakvim govorom i
promišljanjem naše hrvatske stvarnosti. No postoji i ono,
ali…Da, upravo to vraški “ali” prati nas kao sjena. Neke
stvari, događaji, ideje, ljudi ne daju se samo tako pomesti pod
tepih, ako i pokušamo, smeće i dalje ostaje. Svi to znamo i
pravimo se kao da ne postoji. Ono će tu biti do trenutka dok ga
netko ne pobere i baci tamo gdje mu je mjesto – na smetlište.
Naš problem u Hrvatskoj jest u tome što smo sve smeće samo pomeli
pod tepih, pa nam povremeno proviri van. Svi znamo da nismo iz
opravdanih i neopravdanih razloga očistili svoju kuću, smeće
odnijeli tamo gdje mu je mjesto. Pa neizgled, kuća (država)
izgleda čista, a u biti je puna smeća. Kada bi se netko i pojavio
i pokušao povikati kao ono dijete u basni Car je gol digla bi se
sveopća graja. I tako iz godine u godinu – smeće ostaje u kući, i
pridodavali smo mu novo.
Smeće u kući izvor je zaraze, raznih boleština, potencijalno
žarište i izvor smrti. Ne kaže se zabadava da je čistoći izvor
zdravlja, neki kažu i pola zdravlja. Dobro, makar i pola
zdravlja. Ipak je i to nešto. Nemamo snage, ni volje suočiti sa
smećem iz svoje povijesti i očistiti svoj dom. Tek tu i tamo,
prigodice, politikantski netko podigne rub tepiha i počne se iz
sve snage derati da tu postoji smeće, ali kada ga netko upozori
da tu ima i njegovog smeća brzo spusti rub tepiha i još malo
dublje pogurne to smeće.
Hrvatska mora proći generalno čišćenje, ma kako to bolno bilo, ma
kako mukotrpno to išlo i raščistiti jednom sa svim tim naslagama
smeća. Pokušaj zaborava uvijek će otvarati i stvarati probleme,
ma koliko se mi trudili ignorirati ga ili se pozivati na Europu,
ljudska prava. Jesmo svi u načelu jednaki, ali nismo svi isti. A
to je je ipak razlika, i to bitna.
Neki će reći, poput čovjeka koji je bio predsjednik ove države i
radio što nijedan predsjednik države ne radi – dilao stranim
novinarima transkripte razgovora svoga predšasnika – da je to
revizija povijesti koja ne smije uspjeti. A upravo je povijesti
kao znanosti cilj – neprestana revizija povijesti. Neprestano
propitkivanje, čišćenje. Osim ako je u službi ideologije, onda
ima za cilj cementiranje dogme o ispravnosti ideologije kojoj
služi.
Dok god ne raščistimo te povijesne repove nećemo biti sposobni
uhvatiti se ozbiljno i učinkovito s ekonomskim problemima i
voditi rasprave, prijepore o njima i ići naprijed. U trenutku
raščišćavanja smeća iz povijesne ostavštine doći će i do nove
političke paradigme. Novog političkog ustroja koji neće biti
preslika partijskog sistema iz prošlih vremena.
Upravo ostatci prošlosti koji nisu raščišćeni čine ovo društvo
bolesnim i to kronično bolesnim. Umjesto stvaranja ozračja
optimizma i nade, a onda i prosperiteta mi otvaramo
svjetonazorske frontove i ratove. Radi se zapravo o
dekonstrukciji države i društva. A to je upravo na tragu
neraščišćene boljševičke prošlosti. Ona je ekonomski i društveni
uteg koji nas vuče u ponor.
Skoro svakodnevno svjedoci smo kako na površinu izbija taj duh
nerašćićene prošlosti. Najnoviji su to ispadi HRT-a, premijera
Milanovića. HRT više i ne pokušava barem kamuflirati svoje
opredjeljenje. Bezobzirno i bahato ona postaje agitrop jednog
svjetonazora, nije ni čudo jer se dogodilo s njom ono što se ne
događa nigdje u demokratskom svijetu da netko tko je na njenom
čelu bio za vrijeme bivšeg sistema, dakle boljševik, bude i
danas. Na tom tragu su i najnovija “povijesna otkrića” premijera
Milanovića o holakaustu. Ili pak iz karlovačke sredine kada jedna
partijka oktroirana voljom mjesnog vlastodršca postaje saborska
zastupnica. Koga ona zastupa? Zar u Karlovcu na listi vladajuće
stranke na postoji nijedan sposoban i čiste prošlosti čovjek koji
bi mogao u Sabor?
Ne mislim da je u vremenu prije devedesetih bilo sve loše, niti
da je u ovom vremenu raj na zemlji. Za to sam da se makne smeće s
prošlosti i valorizira ono dobro, lijepo, plemenito, ovako od
smeća ne vidi se ono dobro. Što valja cijeniti i ugraditi u novo.
Iz novoga maknuti ono staro da se oslobodi prostor napretku.