Ne treba ići dalje od Ciceronove izreke “Zdravlje je najveće
bogatstvo” da bi se zaključilo kako je sve u životu manje važno i
da je, poslužimo se ponovno starom izrekom, zdravome čovjeku
svaki dan praznik. U tom smislu nejasno je zašto se danas u
kontekstu bolnica uopće govori o dugovima, menadžmentu koji bi
trebao bolnicu pretvoriti u nešto što donosi zaradu, kao da je
riječ o tvornici limenih ljubimaca, banci ili osiguravajućem
društvu. A sve se manje govori o core biznisu bolnice, da što
više ljudi u što kraće vremenu učini bogatima, to jest zdravima,
ako računamo na istinitost Ciceronovih riječi. Konkretno, zar je
bitnije ima li karlovačka bolnica 10 ili 50 milijuna duga, ili je
bitnije je li deficitarna kvalitetnim liječnicima u pojedinim
odjelima. Pa, koliko je u ovoj zemlji pokradeno uz blagoslov
kvarnih političara, koliko je krivim političkim odlukama
proćerdano našeg novca, da bi nam sad isti ti likovi nabijali na
nos nekakve milijune dugova na ime troškova bolnice. Gdje gdje je
taj novac trošen bezobrazno nenamjenski, ali plakati za novcem
jer je trošen da bi bolesni ljudi imali bolje uvjete liječenja,
njegu i lijekove je pomalo nakaradno. Zdravlje nema cijene, a da
se pita porezne obveznike sigurno bi potvrdili da je svaka kuna
potrošena za zdravstvo, dobro potrošena kuna. Doduše, nije toliko
čudno inzistiranje na profitnim principima, kad živimo pod
terorom slobodnog tržišta i agresivnog širenja područja u kojima
se primjenjuje, outsoursizacija, fleksibizacija i raznih drugih
eufemizama za više posla za manju plaću djelatnicima u zdravstvu
i skuplju zdravstvenu uslugu u društvu koje se deklarativno diči
besplatnom i svima pristupačnom zdravstvu. Više čude vijesti iz
prošlosti, davnašnji tekstovi o istim financijskim problemima
koje muče zdravstvo i danas. Tada nije bilo tržišnih principa,
ali redci u nastavku pokazuje kako se besparica manifestira
jednako u svakom sustavu.
“Traži se recept”, Karlovački tjednik, 5. rujna
1968.
Da je Medicinski centar u Karlovcu nalazi u teškoj financijskoj
situaciji malo kome je nepoznato. Ovoj ustanovi je već 40 mjeseci
blokiran žiro-račun u banci. Nedostatak 150 tisuća novih dinara
za isplatu dežurstava i prekovremenog rada u srpnju ponovno je
uzbudilo zaposlene u ovom kolektivu. Kao sigurno se nagovještava
da se će i za kolovoz situacija biti ista. Pritisnuti takvom
činjenicom da razmotri nastalu situaciju negoli da pronađe izlaz.
Tako je i direktor dr Silvije Juretić zatražio recept za svoju
bolesnu ustanovu, ali iako je imao najbrojniji konzilij pred
sobom, recept nije napisan. Nesklad između usluga zdravstvene
zaštite i sredstava kojima se ona plaća sve je veći. Fondovi
poljoprivrednika i radnika, komunalne zajednice i pojedine
općinske skupštine s ovog područja duguju Medicinskom centru 6,7
milijuna novih dinara…
Zbog takve situacije medicinski centar je primoran da se sam
zadužuje i zato mu je račun blokiran.
Medicinskom centru se preporuča štednja kao jedna od mjera koja
bi mogla popraviti sadašnje stanje. Zdravstvo je, međutim, oblast
u kojoj je to teško ostvariti. U ovoj ustanovi pokušavaju
štedjeti, ali se na tome može ušparati nekoliko milijuna, a s
njima se ne može puno postići. Provedena je i štednja lijekova,
pa je ustanova ostala bez nekih pod njih.
Karlovački medicinski centar nije jedini u našoj Republici kojeg
muče ovakve brige. Pa, ipak dok ne dođe do promjene u propisima
morat će se poslovati po već ustaljenoj izreci, pruži se koliko
si dug. Da ona nikako ne pristaje uz zdravstvenu zaštitu najbolje
znaju bolesnici i osoblje koje se brine o njima, ali do ovog
trenutka oni su izvan mogućnosti da utječu na sredstva.
Preostaje dakle da se štedi. Zbor se složio da se u tom smislu
ubuduće pacijenti upućuju u jeftinije bolnice izvan Karlovca.
Posebno će se razmotriti podaaka da je u jednoj godini izdano
lijekova za 630 tisuća više nego u prošloj godini. Pored ovih
mjera ustanova inzistira na naplati dugova od svojih dužnika. Ove
godine utrošeno je 570 tisuća novih dinara za tužbe, što još više
otežava financijsku situaciju.
Direktor medicinskog centra upozorio je da ovakvo stanje može
dovesti do osipanja stručnog kadra koji je dugo stvaran. Najviše
se, ipak očekuje od zahtjeva za izmjenu propisa u zdravstvenom
osiguranju. Sve dotle, višegodišnje brige ostat će i dalje
prisutne.
Pripremio Tihomir Ivka