Maturanti Ekonomske škole iz Karlovca, 4.c razred generacije
1966. obilježili su 50-tu godišnjicu mature. Bilo ih je
zanimljivo promatrati s kakvom se radošću i veseljem pozdravljaju
stari prijatelji. Od 32 maturanta pozivu se odazvalo 18.
Obljetnici su se odazvali i “stranci”: Vladimir
Tojagić koji je doputovao iz SAD-a, iz Kanade za tu su
prigodu do Karlovca “potegli” Marica Furjanić i
Stjepan Krašić, a iz daleke Australije
Vladimir Ilijanić.
Prvo su se okupili ispred Ekonomske škole gdje ih je pozdravila
sadašnja ravnateljica prof. Ljiljana Mikšić, a nakon “prozivke”
otišli su na groblje gdje su na grob svoje bivše razrednice
Ankice Mišljenac te grobove kolegica Katice Ćuk i Helene Kmetić
zapalili lampione.
Za tu su prigodu izdali monografiju “Pedeset godina poslije…” u
kojoj je u uvodnoj riječi Vinka Klobučar
(Poljančić) zapisala: “Ideja o štampanju monografije o nama,
našim profesorima i naše škole, rodila se s pripremom za slavlje
ove velike i značajne obljetnice – 50. obljetnice naše mature.
Ove sve godine iza nas izbrisale su mnoga sjećanja, mnoge lijepe,
a i manje lijepe crtice iz našeg života”.
Monografija sadrži samo manji dio životnih priča. Zapravo, samo
toliko koliko je bilo moguće prikupiti u tako kratkom vremenu.
Neke od dogodovština iz učeničkog razdoblja su zanimljive i
nezaboravne.
Na primjer: “Poznati karlovački nogometaš a kasnije igrač Dinama
Vladimir Baršić – Barac bio je pojam za nogomet, Joža Bitorajac
bio je prebrz i preglasan i ‘Barćev’ glasnogovornik, a Rudi
Bortek nogometni komentator. Manje se znalo o ‘Barcu’ da je bio
violinist zbog čega je dobio nadimak ‘Paganini’ a razrednica
Ankica Mišljenac je njegovo ‘violiniranje’ komentirala riječima;
E Vlado, bilo bi bolje da igraš loto, već si pogodio šest nota’.
Nadalje, Grga je glasan i temperamentan, Đuro tih i odmjeren,
Gradišar i Jakšić zabavljači u zadnjim klupama – vic majstori,
Štef Krašić i Vlado Ilijanić dobra djeca, a u redu do vrata
sjedili su poslušni ‘putnici’. “.
U rubrici “Kako smo ih vidjeli, doživljavali, razumjeli…”
nekadašnji komercijalist Karlovačke pivovare Ivan
Gradišar je duhoviti zapisao: “Po mjestu življenja i
porijeklu u jednu grupu spadali su ‘vlakaši’ kojima je izgovor za
kašnjenje na nastavu uvijek bilo krivo ‘kašnjenje’ vlaka. U drugu
grupu spadali su prigradski – iz ‘bliže ili dalje okolice’ koji
su praznike provodili ‘aktivno’ na selu trenirajući na poljima,
livadama i vinogradima koristeći rekvizite kao što su motika,
lopata, vile i slično.
I konačno, treća skupina bili su oni učenici koji su stanovali u
gradu – odlazili na ‘čage’, slušali Betlese, Presleyja, Jonesa,
vrtjeli gramofone…
Maturanti generacije 1962 – 1966. 4c razreda
Ekonomske škole u Karlovcu: Vladimir Baršić, Josip
Biturajac, Rudolf Bortek, Miko Bubaš, Milka Cekinović, Lovro
Cerjanec, Nikola Čubrilo, Katica Ćuk, Marica Furjanić (Guštin),
Ivan Gradišar, Vladimir Grčić, Simo Gvojić, Vladimir Ilijanić,
Milan Jakšić, Dragica Klobučar (Alegro), Vladimir Komadina,
Helena Kmetić (Mitrov), Stjepan Krašić, Ruža Mihalić (Zebić),
Barka Mikan (Ilijanić), Milić Musulin, Ljiljana Polović
(Desović), Vinka Poljančić (Klobučar), Mira Romčević (Radanović),
Marica Spudić (Popović), Tomo Srakovčić, Slavica Šarac (Kalac),
Ognjen Šižgorić, Milan Tojanić, Vladimir Trupković, Đurđa
Zlatarić i Đuro Zlonoga.
Nastavak druženja bio je u Restorana Panorama gdje su se
prisjetili na proteklih pola stoljeća brojnih događaja iz
učeničkih klupa. Prisjetili se razrednice Ankice Mišljenac,
profesore Tomislava Majetića, Božidarke Biankini, Ane Živčić,
Biserke Herman, Mire Jureša, Ankice Plasaj, Borisa Herljevića i
drugih.
U poglavlju “Na kraju…” Vinka Klobučar je
napisala: “Kad god je nekakva okrugla obljetnica valja je i
sadržajno zaokružiti. Zašto se povodom 50 godina od mature
sjećanjima ne vratiti na vlastito proteklo vrijeme, kronologiju
svog životnog puta , ne učiniti ga više ili manje usporedivim sa
životnom bilancom prijatelja iz razreda.”
