Pisati, govoriti o Uskrsu, priznajem teško jer iz jednostavnog
razloga- postoji opasnost da se postane banalan, da se barata
nerazumljivim frazama. U vremenu, banalizacije svega,
komercijalizacije svega teško je odmaknuti se od svega toga i
progovoriti o temi koja nije dio toga. Uskrs u sebi sadrži
vjerničke, kulturološke dimenzije.U novije vrijeme, kako navedoh
i komercijalne. Svatko bira ono što mu na neki način odgovara,
tim više što je sam sadržaj Uskrsa nadišao samo vjernički sadržaj
i postao dio kulture, pa ga na određeni način slave i oni koji
nisu vjernici.
Vidim na tržnici,trgovačkim centrima masovno se kupujui rolane
šunkice (napumpane vodom ), mladi luk i razne bojice za pisanice.
Nekima će to biti sadržaj Uskrsa. Treba li se boriti protiv toga?
Ne! I to je na određeni način dio kulturološke i gastronomske
tradicije vezane uz slavljenje Uskrsa. Isto tako ne mislim da bi
trebalo nešto posebno galamiti protiv raznih pilića i uskrsnih
zečeva, pisanica. Makar se neki moji kolege ne bi s time složili.
Svesti Uskrs samo na vjersku dimenziju osiromašilo bi samo
slavljenje. Kada promatramo neku sliku, ona jest u središtu, jest
najvažnija, ali važan je okvir, ambijent u kojoj se nalazi. Isto
je i slavljenjem nekog blagdana.
Kao čovjek i vjernik na Uskrs stojim pred jednom stvarnošću –
uskrsnom stvarnošću. I pitam se i danas – da li je ona izreciva?
Odgovor je teško dati, mogli bi reći: da i ne. Jer nije riječ
samo o nekom uobičajenom događaju, već o nečemu što stubokom
mijenja svijet i čovjeka. Naravno ako vjerujemo reći će neki.No i
bez naše vjere ili nevjere to se događa. Kao što se događaju i
druge stvari u nama ili oko nas – vjerovali mi to ili ne. Znali
ili ne znali. Prihvaćali ili ne prihvaćali.
Slično je to kao o priči o sekularnoj državi ili društvu, pozivom
na razum i sličnim pričama. Ma kako se posjednici javnog
mišljenja trudili oni ne mogu zanijekati da europsko društvo
počiva na tri temelja: rimskom pravu, grčkoj demokraciji i
kršćanstvu. Dakle, i na vjeri u uskrsnuće Isusa Krista. Uskrsnuće
je temelj kršćanske vjere. Nijekanje ovih temelja dovodi do
smrti, i Europa jest u presmrtnom hropcu čiji je odraz moralna i
ekonomska kriza, ali prije svega moralna. Pilat, oličenje vlasti
s jedne strane boji se izazivati narod koji traži da se Isus
makne iz njihove sredine, s druge strane podilazi tom narodu.
Jednostavno nije se uklapao u njihovu sredinu, njihov život. Oni
su imali svoje “šprance”.
A što je Isus učinio? Koliko su znakovite njegove riječi, čini –
znakovitija je njegova šutnja u ovom vremenu. Postoji vrijeme
govora, vrijeme činjenja i vrijeme šutnje. Usudio bih se reći da
je ova šutnja najjači govor, najzanimljiviji, najjači. Možda bi i
mi ljudi Crkve ponekad trebali šutjeti, ne kao znak odobravanja
nečega s čimese ne slažemo, nego prije svega da shvatimo i
naučimo da je šutnja govor, snažan govor. Da ne mislimo da uvijek
treba vikati, govoriti, govoriti i …..
U tišini jutra “prvoga dana u tjednu” Isus izlazi iz groba. Bez
buke, pompe, ne odlazi na glavni trg Jeruzalema, ne pokazuje
svoju snaguneprijateljima, ne želiim pokazati da je jači, da je
on pobjednik. Odlazi svojim učenicima da bude s njima, da ih
ohrabri. Postaje malo zrno što umire na križu da bi u uskrsno
jutro probilo oklop zemlje u koje je položeno i niklo u stabljiku
koja će donijeti klasove.
I da se vratim na početak zašto sam napisao da svakome treba
ostaviti da na svoj način slavi Uskrs! Možda je Isus umro u
nečijem srcu upravo kao sjeme u zemlji, pokopano i nikada nitko
ne zna kada može opet oživjeti. Mnogi od onih koji su pred
Pilatom tražili smrt, pobjegli kasnije osjetili radost života s
Isusom uskrslim. Upravo se u tome i sastoji tajna Uskrsa.
Neočekivanosti.
Čini mi se da nas Uskrs uči – vjernike i nevjernike uvažavanju i
prihvaćanju. Namjerno ne koristim riječ tolerancija, čini mi se
preuskom u sadržajnom smislu. Tolerirati znači nekog trpjeti.
Uvažavanje i prihvaćanje znači nešto dublje i više. Događaji
Velikog tjedna govore o općeljudskoj situaciji u kojunasmože
dovesti bilo koji oblik zatvorenosti, uskogrudnosti. Uskrs nije
čin pobjede nad protivnicima, nego čin pobjede nad zlom, tamom
uskogrudnosti, netrpeljivosti, silom, kako među nama ne bi bilo
više uskogrudnosti, netrpeljivosti, osuda. Naši ljudski prijepori
nikada ne trebaju prerasti u neprijateljstvo, mržnju,
odbacivanje.
Želim vam sretan Uskrs!