Za jučer otvorenu izložba u kasnu jesen života najvećeg
karlovačkog živućeg slikara Josipa Vanište može se već sada u
travnju reći da je kulturni događaj godine. Vaništa je iz
Karlovca otišao davno, pred kraj 2. svjetskog rata, ali duhovna
spona s rodnim gradom ostala je snažna sve ove godine. Kao mlad
slikar priznavan je i cijenjen i izvan granica Jugoslavije, što
nije u suglasju s pravilom da slikari najveću slavu doživljavaju
poslije smrti, no moglo bi se reći da nitko nije prorok u svojem
selu, pa ni Vaništa, o čemu svjedoči tekst iz davne 1955. godine
kad je lokalna kulturna javnost gunđala zašto cijenjeni mladi
slikar ne izlaže u svom rodnom gradu i zašto gradska galerija ne
otkupljuje njegove slike kao što to čine neke druge galerije sa
slikarima iz njihove sredine. U međuvremenu će Vaništa izlagati
širom Jugoslavije i svijeta (Atena, Istambul, Damask, New Delhi,
Alexandria, Milano…), i proći će još devet godina prije negoli će
1964. godine imati svoju prvu izložbu u Karlovcu. Pedeset godina
kasnije više nitko ne sumnja u Vaništinu važnost, ali i dalje ne
možemo sa stopostotnom sigurnošću reći da je postao prorok u svom
selu. Naime, na kulturnom događaju godine gradonačelnika Karlovca
nije bilo.
“Povodom izložbe petorice”, Karlovački tjednik, 11.
veljače 1955.
U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu otvorena je 6. ovog
mjeseca izložba petorice slikara i kipara naše mlade umjetničke
generacije. Za nas je to naročito interesantno, jer pored kipara
Ivana Kožarića i Valerije Michieli i slikara Ljube Ivančića i
Miljenka Stančića na toj izložbi izlaže akademski slikar,
Karlovčanin Josip Vaništa.
Još se jednom udružio sa Stančićem, da zajedno izlože prvi puta
pred dvije godine, također u Muzeju za umjetnost i obrt. Ta je
izložba bila u našoj, naročito zagrebačkoj kulturnoj javnosti i
štampi, naročito zapažena. Između ovih dviju izložbi Vaništa je
izvjesno vrijeme boravio u Parizu, ovoga puta u grupi s još
trojicom. Ako se može reci da je Stančićeva invencija disponirana
“biološki”, onda se o Vaništi može reći, da je izraziti psiholog
mrtvih priroda i portreta. Nakon oduljeg predaha otvorio je svoju
novu “fazu” i ostvario nekoliko slika posve izuzetnog značenja.
Produhovljenost njegovih mrtvih priroda raste do “metafizike”, a
dikcija kolora nabrekla je unutrašnjom tragikom izvanrednog
potencijala. Vrhunsko djelo te faze za sada je “mrtva priroda«
(Laterna magica). Prirodno, za ovu izložbu vlada i u Karlovcu
velik interes. Mnogi će je, jer im to prilike dozvoljavaju, kao
na primjer studentima, posjetiti izložbu u Zagrebu. Međutim,
posto se ovdje radi o izložbi, kojoj je dat izvanredan značaj, a
na kojoj sudjeluje Karlovčan, koji u ovoj grupi zauzima
prvorazredno mjesto, bilo bi više nego interesantno i poželjno,
da se ta izložba bilo u cijelosti, ili njen dio, ili samo Vaništa
prikaže u Karlovcu. Inicijativa odgovornih za tu stvar bila bi
pozdravljena. Ako se to zbog ovih ili onih razloga ne ostvari, u
svakom slučaju bilo bi neophodno, da se za naš grad, naročito za
Gradsku galeriju slika, otkupom osiguraju Vaništini radovi, kao
sto to upravo ljubomorno čini Varaždin, prema svom slikaru
Miljenku Stančiću.
Pripremio Tihomir Ivka