Upravljanje troškovima koje bi svako poduzeće trebalo
voditi uglavnom se poistovjećuje s rezanjem troškova, ali to nisu
sinonimi. Dok je upravljanje troškovima kompleksan proces koje
poduzeće provodi u svrhu povećanja profitabilnosti, pod rezanjem
troškova podrazumijevamo ekstremno smanjenje troškova, kad
upravljanjem istih, ustvrdimo da poduzeće ima prevelike ukupne
troškove koji dovode u pitanje njegovo cjelokupno poslovanje.
Dakle, može se reći da je rezanje troškova posljedica
neučinkovitosti koja se evidentira kontroliranjem potrošnje pa je
ono posljedica upravo te analize. Njega, uglavnom, ne
podržavaju zaposlenici, ali ni management jer ne razumiju kako
nepotrebni troškovi uzrokuju rezanje troškova koje je tada nužda,
a ne pohlepa ili hir. Upravljanje troškovima znači poseban način
upravljanja organizacijom i vođenje poslovanja koji najveću
važnost pridaje optimizaciji troškova te se provodi kontrolingom,
a nužno za takav način upravljanje je:
-
evidentiranje –
definiranje i bilježenje troškova u sustav -
praćenje –
pohranjivanje informacija o troškovima kroz vremenske
periode -
kontrola –
uspoređivanje ostvarenih troškova s planiranima ili
poželjnim -
upravljanje –
svođenje troškovi na normalne ili poželjne
Rezanje troškova koje je nekad nužno nakon
kontrolinga, podrazumijevaju mjere kao što su: otpuštanje
zaposlenika, smanjenje plaća zaposlenika, smanjenje broja
zaposlenika, manji uredi, niži mjesečni računi, smanjenje radnoga
vremena, korekcija ili re-program dugova. O vrsti i “dubini” reza
ovise mnogi elementi kao što je primjerice vrsta djelatnosti
kojom se poduzeće bavi i njegova zastupljenost na tržištu, obujam
problema, izvor osnivačkih prava, količina sredstava u rezervama,
prijašnje ispravno upravljanje troškovima i brzo djelovanje na
promjene i slično.
-
Ako je djelatnost kojom se poduzeće bavi od
strateške važnosti za Državu, neophodna za primarno
funkcioniranje Države ili ako Država ima vlasnički udio može
se očekivati da će u poduzeće uložiti određenu količinu
javnih sredstava u sanaciju i time pripomoći prilagodbi
poduzeća na lošu gospodarsku situaciju. -
Ima li poduzeće dovoljno vlastitih sredstava u
rezervama namijenjenih za ovakve situacije, sama prilagodba
neće imati katastrofalne posljedice za zaposlenike pa će
najveći teret krize preuzeti dioničari i vlasnici
poduzeća.
U slučajevima kada ni jedno od prijašnjih rješenja
nije moguće, poduzeće će morati pristupiti rezanju troškova
otpuštanjem viška radnika i rezanjem stečenih prava i beneficija
zaposlenicima. Bitno je da se tome procesu pristupi što humanije
i socijalno osviješteno na način da se zaštite invalidi,
samohrani roditelji, slučajevi gdje su supružnici zaposleni u
istom poduzeću, radnici koji rade dugi niz godina ali još nemaju
uvjeta za mirovinu i slično. Naravno, o metodama koje će
primijeniti odlučiti će rukovodstvo u dogovoru s vlasnicima, a
ishod, rezultati i opstojnost potvrditi će ili osporiti
ispravnost tih odluka.
Napisala: Nataša Opačić