Priča prva
Odlazak
u Brazil na Svjetsko nogometno prvenstvo organizira turistička
agencija Kompas Zagreb koja u cijenu aranžmana po osobi
uključuje: prijevoz zrakoplovom ekonomske klase, smještaj u
jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama na osnovi tri noćenja s
doručkom u hotelu u središtu grada, poludnevni panoramski razgled
grada, grupne transfere autobusom prema programu, Kompasovog
pratitelja putovanja, jamčevinu, troškove organizacije putovanja
te ulaznicu za nogometnu utakmicu, dodatne troškove (obroci,
piće, napojnice…), dodatno putno i zdravstveno osiguranje,
fakultativne izlete.
Nogometna euforija koja nas očekuje i koja se zahuktava uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu nije zaobišla ni domaće banke. Kako bi uhvatile dio unosnog nogometnog kolača za sebe banke razmišljaju o uvođenju svojih “latinokrdita”. Nude gotovinske kredite u kunama za putovanje u Brazil po prigodnim nazivom “Samba krediti”. Put u Južnu Ameriku financiraju s iznosom od 7.500 kn do čak 180.000 kn za one s malo dubljim džepom na rok koji može dosegnuti i do deset godina. Budući da je riječ o gotovinskom zajmu, cijena mu je više od 8,00 posto godišnje. Poseban marketinški trik je da banke nagrađuju svaku pobjedu hrvatske reprezentacije smanjenjem fiksnog dijela kamatne stope za 0,1 postotni poen. Imajući u vidu da Hrvatsku očekuju najmanje ogledi s reprezentacijama iz grupe Brazilom, Kamerunom i Meksikom. Dogodi li se da reprezentacija prođe u osminu finala i još druge utakmice, konačna cijena kredita može blago pasti. Premda će klijenti pozdraviti takav marketinški trik, drugi bi mogli zločesto primijetiti da se banke zapravo klade protiv uspjeha hrvatske reprezentacije.
Priča druga
Čitajući spomenute ponude one me asociraju na nešto drugo, a što se njih ne tiče. Općenito, velik je problem medija i biznisa što ne grade odnose. A za to je najmanje kriv PR jer je on tu upravo zato da bi nesporazuma bilo što manje. Krivo je mišljenje da su PR-ovci ti koji koče uspješnu suradnju medija i biznisa. U spomenutom slučaju PR i biznis dobro “plivaju”.
Velike strane tvrtke ulažu mnogo više na matičnim tržištima jer znaju da tamo moraju biti i društveno odgovorne, a i konkurencija im je veća. U Hrvatskoj pak uživaju neku vrstu mini monopola, gdje je interes potrošača uvijek zadnji (muzemo ga dok diše). Jedna hrvatska tvrtka objavila je zanimljiv primjer gdje dokazuje da je od oglašavanja stvorila jednu cijelu novu industriju, u kojoj ima i konkurenata. Od marketinškog budžeta 20 posto troši na Google Adwords, čime privlači 46 posto klijenata. Dakle, svjesno baca velik dio oglašivačkog budžeta, a možda i više na kanale (medije) koji su znatno manje efikasni ili uopće nisu efikasni, ali mu osiguravaju pozicioniranje na tržištu. Naime, gospodarstvo više nije u mogućnosti bacati pola marketinškog budžeta kao ranije jer ne znamo koja polovica ne daje rezultate i narušavaju odnose s tvrtkama koje još imaju onih 50 posto za oglašavanje – ali na mjestima i na načine koji nose rezultate.
Tim bi se načelima moglo raditi u PR-u. Objava u mediju koji nema velik doseg nije cilj PR-a, ali se može iskoristiti za komuniciranje s branšom i ostalim korisnicima. I uvijek treba pitati klijenta koliko oglašava jer i ti mediji moraju od nečega živjeti, zar ne?. Ne treba jedno s drugim uvjetovati, ali treba u svakoj prilici nastojati graditi i odnose, pa platiti oglas u PR prilogu jer se time gradi odnos, a sam oglas neće donijeti povrat. Zajedno treba iščistiti te koji to ne znaju raditi ili ne razmišljaju na ovaj način, nema struke u kojoj je sve savršeno.
Zaključak
Ove dvije priče povezuju biznis, marketing i PR, sport, turizam, bankarstvo… Privremeni bankarski krediti i ponuda putovanja na Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazil od strane jedne turističke agencije primjer su dobre suradnje biznisa i PR-a, odnosno kako bi se trebalo ponašati na tržištu. Taj primjer bi mogao poslužiti i boljoj suradnji biznisa i medija na lokalnoj razini gdje rezultat ne mora uvijek biti pozitivan ali je on ipak višestruko koristan za obje strane. Iz naše lokalne sredine imamo upravo suprotan primjer koji nas nažalost vraća u “kameno doba” marketinga i PR-a.