Šverc je u nekim drugim vremenima zatvorenih granica, ograničenih
tržišnih odnosa i nesposobnosti dogovorne ekonomije koja je
dovodila do nestašica, bio jedini način da jedni dohvate neku
zaradu sa strane, a drugi da dođu do željene robe. Socijalizam
nije prijeko gledao samo činjenicu da tu netko ne plaća porez,
već je prezirao privatni posao i uvoz kao rabotu koja ne stvara
novu vrijednost.
U tom smislu, šverc je u novoj državi zapravo doživio
rehabilitaciju kao častan posao uz uvjet da se plaća porez. Neki
od danas najbogatijih i najcjenjenijih poduzetnika koje čija se
mišljenja smatraju relevantnima u području ekonomskih pitanja
nisu ništa doli veliki preprodavači monopolisti. I zato se danas
zapravo više ni nema što švercati, veliki su sve to uzeli pod
svoje. Vremena se mijenjaju, pitanje da li na bolje. S druge
strane, izuzimajući određenu romantiku činjenice da se čovjek
svojski morao potruditi da dođe do određenih stvari i da ih nije
mogao imati svatko, teško je žaliti i za starim vremenima. Stare
novine pune su tekstova koji upiru prst u javnu tajnu švercanja
na svakom koraku i čuđenje kako se nikad ništa ne poduzima.
Sistem je bio korumpiran, ali i pronicljiv. Ono što nije mogao
sam osigurati ljudima, prepuštao je snalažljivim mangupima i
gledao im kroz prste, s krajnjim ciljem da ne potpiruje
nezadovoljstvo naroda umornog od nestašica i uskraćenog za fine
stvari sa Zapada.
Privatni biznis, porezi…i mi, Karlovački tjednik, 24.
lipnja 1976.
U nas se želi, neprestano pokušava, a vrlo često i uspijeva
spriječiti privatni biznis kojim se pojedinci bogate, a
zaboravljaju društvenu zajednicu i obaveze prema njoj. Ipak on i
dalje cvjeta, samo mijenja aktere, mjesto, vrijeme i oblike.
Šverceri su uvijek aktualni i neprestano prisutni. Tu među nama.
Međutim, oni više ne vode junice “štrikom” već ih voze kamionima.
Uvozna roba se više ne preprodaje u “ganjkovima” gradskih četvrti
niti se nosi od vrata do vrata. Karlovčanin N. N. to radi
“gospodski” za “prijatelje i povjerljive ljude” u vlastitom
stanu. On doprema, sada tražene “traperice” i nudi bogat izbor,
dabome, uz višestruku neocarinjenu, niti oporezovanu zaradu.
Poslovođa G. S. u jednoj prodavaonici PPK “Karlovac” već godinama
“razvija biznis” s posuđem i priborom za jelo. Iznajmljuje ga
ženicima i udavačama, svečarima i mobama: žiteljima sela i grada.
Za to “svoje” posuđe ima i posebno skladište. Kažu da je njegovo
vlastito. U “poslu” mu zdušno pomažu i pomoćnici. (!?)
U njegovoj radnoj organizaciji znaju za taj “obrt”, ali kažu da
ne smiju reagirati jer se s njime “teško izlazi na kraj”. No,
nismo saznali jesu li ga upozorili na društvene obaveze. A novac
ako ne “curi” neprestano “kaplje”.
Mesa u našem gradu (pojedinih vrsta) gotovo i nema. Imaju ga
mesari privatnici. Cijene su limitirane. Međutim, oni, čini nam
se nekažnjeno, unatoč cjenicima koji vise na zidovima,
primjenjuju sasvim druge aršine. Naravno, ne na svoju štetu.
“Cvjeta” i zelenaštvo. Kamatno vrijeme ne mjeri se na godine, već
na dane i tjedne. Stope se ne mjere jedinicama, već s nekoliko
desetica, pa sve do, (ako je netko u škripcu za kakvu šumicu),
stopostotne nagrade za “prijateljsku uslugu”. I naravno, svjedoka
nema, posao cvjeta… Mogli bismo ovakvih slučajeva nabrojiti još
na desetke. No, ima li potrebe! Sve je to javna tajna. Svi to,
ili mnogi od nas znaju, pa obično na oba oka žmirimo i za takve
stvari glasa nemamo. Istovremeno smo (ima nas poprilično), u
svakom trenutku spremni dignuti glas protiv društvene zajednice,
ovog ili onog organa i foruma kako se još uvijek dozvoljava
neopravdano bogaćenje, kako jedni rade što hoće i kako hoće, a da
za to ne snose posljedice, niti društvu daju ono što mu pripada.
Spremni smo iza ćoška, u kuloarima i birtiji uprijeti prst u
nekoga i zbog njega optužiti društvo što se on bavi švercom,
drugom nedozvoljenom rabotom, ali naravno, o tome, tome
imaginarnom društvu nismo spremni kazati ni jednu jedinu riječ.
Zaboravljamo da smo to društvo sami stvorili i da ga sami činimo.
No, kad se povede riječ o društvenoj samozaštiti onda smo glasni
tvrdeći kako ćemo njega i sve nas pojedinačno braniti od svega
što ga nagriza, što nas uznemirava i remeti odnose. Ali, čini nam
se, nismo shvatili da je društvena samozaštita i borba protiv
šverca (pa ga i sami podupiremo), protiv posla kakav vodi G. S.
(pa nas ne smeta što on pod društvenom “firmom” za sebe stvara
previše) i protiv svakog privatnog biznisa koji se od poreznih
organa krije!
Pripremio Tihomir Ivka