Bill Russell, Tom Gola, Bob Pettit, Bob Cousy, Oscar Robertson, Tom Heinsohn, Jerry Lucas i K.C. Jones. Na klupi legendarni Red Auerbach. Nikada prije i nikada poslije Hrvatska nije vidjela veću košarkašku momčad. Tog 2. lipnja 1964. godine, na betonu i drvenim koševima, pred 4.000 Karlovčana selekcija NBA lige svladala je selekciju Hrvatske sa 110:65 u velikom spektaklu. Za Hrvatsku igrali su i brojni Karlovčani – Živko Kasun, Zlatko Kiseljak, Slobodan Kolaković, Boris Križan i Stjepan Ledić, a momčad je vodio Berislav Radišić.
Pola stoljeća kasnije, u Šancu, Radišić je opet bio na klupi, Kiseljak i Ledić obratili su se prisutnima no nisu se odlučili i “skinuti” te barem par minuta protrčati Šancem. O utakmici je govorio i karlovački novinar i publicist, ali i košarkaš Danko Plevnik, koji je s Jovanom Kosijerom suautor knjižice o ovom velikom događaju, kao i inicijator postavljanja spomen ploče u čast gostovanja ovih slavnih košarkaških velemajstora.
Bio je tu i košarkaški program, zgodan i prigodan, možda se u njemu može pronaći i razlog za malu kritiku. Nikako ne i negativnost, možda više sugestiju. Za “veterane Karlovca” zaigrali su igrači koji su više “veterani Šanca”. Ima i to svoju logiku, dobar dio njih zaslužan je za to da kroz Ljetnu ligu Šanac i dalje ima svoju važnu košarkašku ulogu u gradu na četiri rijeke. No, barem pola momčadi nisu bili aktivni košarkaši ili su to bili tek vrlo kratko. U ovoj (i samo ovoj) prigodi možda bi bilo ipak zgodnije motivirati zaista nekadašnje prvotimce Željezničara, kasnije Jugoturbine i Karlovca 1579 da zaigraju. Nitko ne očekuje natjecateljski naboj, već revijalno prisjećanje na slavne dane karlovačke košarke. Tko zna, možda sljedeće godine.
U tom ogledu veterana Dugorešani, puno uigraniji, slavili su sa 64:56. Šteta da ih nećemo vidjeti na Ljetnoj ligi koja uskoro počinje u Šancu (već predstojećeg vikenda). Zaigrali su i mlađi kadeti, tu su Karlovčani htjeli biti korektni prema objektivno puno slabijim gostima pa ih je to na kraju koštalo. Ekipa Šanca u tom uzrastu pobjeđuje čak i Cibonu, sad su izostavili tri-četiri najbolja igrača da stvar bude “ravnopravnija” pa su mali Dugorešani to iskoristili i zasluženo i sportski pobijedili sa 33:29.
Bilo je vrlo lijepo i ugodno u Šancu. No, može se u budućnosti napraviti i više. Taj 2. lipnja mogao bi postati karlovački “Dan košarke” s još sadržajnijim i kvalitetnijim programom. Vremena se jesu promijenila i dok su prije 50 godina legende poput Russella, Robertsona, Cousya, Pettita…igrale na karlovačkom betonu, danas ne možemo sanjati ni o tome da neka NBA momčad možda svrati u zagrebačku Arenu. No, nismo sigurni da reviju u Šancu tom prigodom ne bi željela odigrati, primjerice, Cibona. Ili, recimo, mlada reprezentacija Hrvatske protiv odgovarajućeg suparnika. Mogućnosti i ideja zaista ima, treba o njima razmisliti.
KAŠonline